Problem prvi: Zdravstveno stanje igračkog kadra
Tri Zvezdina fudbalera su, kako je to istakao Filip Stojković, igrala pod injekcijama prvi meč. Pomenuti desni bek, zatim štoper Vujadin Savić i vođa ekipe, lijevokrilni Nemanja Radonjić. Od njih trojice, dvojica su uspjela da odigraju utakmicu do kraja Savić se na poluvremenu požalio na neizdržive bolove, pa je zamijenjen.
Radonjić je, što zbog svog fizičkog stanja, što zbog činjenice da su ga gotovo sve vrijeme čuvala dvojica rivala, a da je maltene cijeli meč proveo sa “flasterom” iz Salcburga, ostao bez učinka kojim je i izrastao u lidera ove ekipe. Sedam dana odmora, uz planirani prvenstveni meč sa Čukaričkim u kome je pitanje da li će Radonjić igrati, sigurno će značiti za njegov oporavak.
Što se Stojkovića tiče, i pored bolova bio je jedan od najborbenijih u domaćem timu, nerijetko oduševljavajući crveno-bijeli dio javnosti kao kada bi, u razmaku od desetak sekundi, uklizavanjima izblokirao dva suparnička šuta. Međutim, Stojković je zbog svojih tegoba ostao ispod ofanzivnog nivoa po kome je i poznat, pa je na stručnom štabu crveno-bijelih da njega, Radonjića, ali i Savića o čijem će se stanju tek znati više ove srijede, okrijepe dovoljno da u revanšu pokažu svoj maksimum.
Problem drugi: Salcburgova forma
Da bi Zvezda prošla dalje bez penal drame, morala bi ili da pobijedi na gostovanju sljedećeg utorka, ili da odigra remi u kome će dati bar gol. A niko ove sezone nije pobijedio austrijskog prvaka. I niko sa njim nije odigrao remi u kome je dao gol. Jedini koji su matirali čuvara mreže Salcburga bili su igrači Laska u prvom kolu prvenstva (3:1), a na sljedećih šest utakmica ekipa Marka Rozea je ostvarila šest pobjeda, uz gol razliku 16:0, prije gostovanja u Beogradu. Biti u eliti – znači preskočiti sve prepreke, a sa ovakvom se, dosad, ova generacija crveno-bijelih još nije susrela.
Problem treći: Sjajan skauting šampiona Austrije
Koliko je Roze, sa svojim neobičnim, a fudbalski vrlo mudrim pomoćnikom Reneom Marićem dobro skenirao igru Zvezde, govori i činjenica da je tokom 90 minuta borbe pred praznim tribinama stadiona “Rajko Mitić” domaćin kompletirao svega 59% svojih dodavanja. Primjera radi, u remiju sa Portugalcima na Mundijalu (3:3), Španija je protiv prvaka Evrope imala 93% uspješnosti dodavanja. Naravno, porediti reprezentaciju sastavljenu od prekaljenih asova, koja pritom gaji igru kratkih dodavanja, porediti nju sa timom srpskog prvaka – nije najmudrije, ali je ovo poslužilo samo kao prikaz koliko ni moćni rival, kakav Portugal i te kako umije da bude, može da se dovede u nezgodan položaj ako – igra postoji.
Salcburg je, skoro savršenom pripremom za utakmicu u Beogradu, odlično zaustavio Zvezdin protok lopte, a dobra pozicioniranja igrača koji su blokirali uobičajene “linije dodavanja” dovele su do toga da je najbolji dodavač crveno-bijelih u prvom poluvremenu bio golman (Borjan, sa 10 uspješno kompletiranih predaja lopte), a da je cijela ekipa domaćina zastala na pomenutih 59%. Na kraju meča, od pet najboljih dodavača u Zvezdinoj ekipi, trojica su zaduženi za odbranu – Degenek je imao 27, Rodić 25, Borjan 16 dodavanja, dok su tu još i Krstičić sa 19, te Ben sa 17. Primjera radi, kod Salcburga su prednjačili Pongračić sa 74 i Ramaljo sa 71, a čitav gostujući tim je dodavao loptu sa 74% uspješnosti, uz 37 kompletiranih predaja prosječno po igraču, dok je Zvezdin prosjek bio daleko skromniji – 17 po fudbaleru.
Prednost prva: “Sad znamo ko ste”
Ogromna većina Zvezdinih fudbalera nikada ranije nije igrala meč ovolike važnosti. Sa druge strane, priče i dokazi o kvalitetu Salcburga i njegovog stručnog štaba bili su bauk sam po sebi. U goste je, uostalom, stigla ekipa koja ne samo da je prvak svoje zemlje, već je samo 111 dana pred utakmicu sa Zvezdom igrala produžetke u polufinalu Lige Evrope. Gosti su, sa pravom, zasluživali i zaslužuju poštovanje, ali ako je i bilo “dodatka” u vidu strahopoštovanja, strah sada komotno može da se ostavi po strani. Crveno-bijeli su pokazali da mogu da se nadigravaju i sa takvim suparnikom, imali su i više šuteva na gol (10-9), i više u okvir gola (3-2), imali su i daleko bolje šanse, a i u “trkačkom” smislu su mu parirali (Zvezdini fudbaleri su pretrčali 106,8 kilometara u prvoj utakmici, Salcburgovi tek nešto malo više, 108,3). Pritom, sada svaki igrač ekipe Vladana Milojevića zna i koliko je težak za čuvanje direktan rival, ali i koje bi mogle da mu budu individualne slabosti. Iskustvo sa beogradskog duela, uz dobru pripremu revanša što Milojeviću nije nepoznanica, čini Zvezdu daleko opasnijim suparnikom nego što je to bila ove sedmice.
Prednost druga: Uigranost
U startnoj postavi srpskog prvaka našao se u utorak uveče i jedan debitant, Džonatan Kafu. Samo na momente je zadavao problem gostima, ali ne zato što je bio akter neke uigrane akcije (jer on još nije ni zapamtio imena novih saigrača, kamoli ofanzivne varijante kojima crveno-bijeli pribjegavaju), već zato što je svojom borbenošću i vještinom sa loptom uspijevao da se oslobodi jednog, ponekad i dvojice čuvara, i time stvori mogućnost da proigra saigrače. Imati kvalitetnog fudbalera u timu može da raduje sve one druge klupske kolege, a kako Kafu, po svoj prilici, jeste upravo takav, dodatnih sedam dana za uigravanje sa njim daće Zvezdi novu širinu. Sa oporavljenim Radonjićem lijevo, sa uigranim Kafuom desno, sa Benom koji je ponovo bio prava radilica (pretrčao najviše na utakmici, 11,14 kilometara, Jovičić je bio drugi sa 11,08, a poslije petorice igrača Salcburga, slijedili su Krstičić sa tačno deset, Degenek sa 9,95, Radonjić sa 9,85 i ostali) – sigurno je da u revanšu Zvezda i te kako ima čemu da se nada.
Prednost treća: Navijači
Nije Zvezda ono što može da bude ako joj nema onog vjetra u leđa sa tribina. Ovoga puta, kazna UEFA je uslovila da gledalaca ne bude na našem najvećem stadionu, ali u revanšu će imati ogromnu podršku. Naime, Salcburg, koji se nalazi u zapadnom dijelu Austrije, igra na stadionu kapaciteta 31.000 mjesta, a retko kada da je i polovina sjedišta popunjena.
Imajući u vidu ogromnu popularnost Crvene zvezde u našem rasejanju, kao i činjenice da njenih navijača ima u velikom broju u Austriji, a tek u obližnjoj Njemačkoj (Minhen je samo 110 kilometara udaljen), nema nikakve sumnje da će uz desetak hiljada “delija” ekipa Vladana Milojevića imati taj priželjkivani vjetar u leđa, neophodan za podvig kakav jeste plasman u Ligu šampiona, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu