Sve je počelo 2016. godine kada je Sanja ostala bez mjesta u timu za Olimpijske igre. Iako joj je neodlazak teško pao, drugi problem je sve zasjenio.
Paralelno sa pripremama, to jest za vrijeme istih, ja sam skoro 24 sata bila na vezi sa rođenom sestrom, koju je zadesio mnogo veći problem od mog neodlaska na OI. Zdravstveni problem, koji je kasnije zakovao godinu dana za invalidska kolica. Da li ćete mi povjerovati ako kažem da je odjednom? E, pa jeste. Počelo je banalnom distorzijom zgloba, nastavilo se krivljenjem koljena, pa obe noge, pa oduzimanjem snage u nogama,sve nepravilnijim hodom. Nemogućnošću da ih kontroliše, da živi normalno. Sve to nas je jako pogodilo, ali se rješenje pojavilo – napisala je odbojkašica.
Nakon brojnih pregleda u Srbiji, porodica sestru odvodi u Mađarsku kod doktora koji je već riješio problem jednoj djevojčici.
– Poslije mukotrpnih odlazaka kod naših ljekara (ne želim da detaljišem vjerujte), došli smo do doktora iz Mađarske koji je operisao našu Subotičanku, koja je imala nešto slično i kojoj je naš Novak Đoković obezbijedio sredstva za operaciju. Ona je danas odlično, divna devojka puna života, i ja je ovim putem puno pozdravljam! On je zakazao operaciju, tih nekih malformata koji su stvorili kao paukovu mrežu oko Sonjine kičme i remetili joj krvne sudove i pravilno funkcionisanje. Ako mi vjerujete, ni dan danas ne znam dijagnozu i naziv svega toga. Ja sam poslije završetka obaveza prema reprezentaciji, otišla u svoj tadašnji klub Montikjari i tamo igrala fenomenalno. Našla sam se u divnoj sredini, fokusirala se na odbojku i blistala u italijanskoj Seriji A – dodaje Sanja.
A onda je uslijedio šok za sve. Umjesto da problem bude riješen, on se pogoršao.
– Krajem decembra je bila zakazana operacija, sve dogovoreno, mi presrećni jer će Sonja nastaviti svoj život normalno. Krećem put Srbije za katolički Božić i trebali smo da ga proslavimo u krugu porodice i poslije da se vratim obavezama. Slijećem, čeka me poruka da se operacija zakomplikovala, da je kičma otekla i da doktor hoće Sonju da zadrži na posmatranju. Šok. Stižem u Suboticu, spremam se i odlazim sa najboljom drugaricom koja me vozi u Budimpeštu. Tamo zatičem sestru koja je od stomaka pa naniže nepokretna. Još veći šok. Ona plače, boji se, a ja je tješim. Poslije par sati, krećem nazad za Suboticu i tek tada počinjem da plačem. Agonija počinje, još jedna intervencija i doktor koji govori da je to njegov maksimum. Sonja se umjesto zdrava na nogama kući vraća u invalidskim kolicima sa svojih 30 godina – nastavlja priču odbojkašica
Odbojkašica je igrala super, bila među pet poentera lige i nastojala je da se njeni problem ne vide.
– Slijedi potpis za Bergamo. Opet Italija. Kreće agonija na sve ono od prije. Gubitak kilaže, loše igre, loša sezona, moje samopouzdanje ravno nuli. Nailazim na nerazumevanje mnogih, nailazim na gubitak dragih ljudi, prijatelja, nailazim na ozbiljne kritike, probleme. I sve to zašto? Zato što sam ćutala. Da, dragi moji, suština svega je da sam krenula ‘nizbrdo’, kada je tijelo počelo da me ‘izdaje’. Kada mu je dosadilo da trpi sve to što se dešava unutar mene i počelo je da me bojkotuje. Multihormonalni dizbalans, insulinska rezistencija, gubitak kilaže, mišića. Smisla, svega. Zato što sam uvijek ćutala, prećutkivala, nadala se da će sve nekako da se sredi, riješi, smiri, izbalansira. Ali nije, jer sam uvijek radila isto, pravila iste greške. Ćutala – dodala je Sanja.
Na kraju odbojkašica se sad bori kako bi se vratila.
– I eto, mislim da sam donekle odgovorila, ‘Zašto me ‘nema?’. Na terenu, mislim. Trenutno sam u procesu oporavka sebe, svog tijela, glave. I mislim da je ovo što sam napisala jedan veliki iskorak. Na to su me podstakle 3 stvari. Slika koju je moja sestra postavila gdje stoji sama, i napisala ‘Vjerujem u čuda'”, i žučna rasprava sa meni dvije jako bitne osobe. Zato, radite sve samo ne ćutite. Ne mislite da ste najjači na svijetu, kada je u redu biti slab, i tražiti pomoć. Niste svesni šta ćutanje i strahovi mogu da vam urade. Ništa dobro. Na pitanje, da li ću opet igrati odbojku? Ne znam, Pokazaće tijelo, i vrijeme. Da je lako, nije. Ali želja postoji. Do tada, i zauvijek – cilj mi je ipak da živim zdravo i normalno. Veliki poljubac od mene – napisala je Sanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu