Tokom trofejne karijere, Dejan je igrao za Beovuk, FMP, Budućnost, Partizan, Pamesu i Galatasaraj. Poslije igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu bio je prvi trener Mege i Budućnosti, da bi pre dvije i po godine preuzeo ulogu pomoćnog trenera Golden Stejt Voriorsa. Preminuo je poslije srčanog udara koji je doživio u Solt Lejk Sitiju, poslije privatne večere sa timom.
Milojević posljednjih godina nije mnogo pričao za medije, ali je pristao da razgovara sa Sport Klubom zbog dokumentarnog filma koji spremamo, koji je svojim učešćem i te kako obogatio. Tom prilikom, legendarni košarkaš se osvrnuo na to kako je bilo igrati za Partizan u prepunoj dvorani, ali i protiv njega, ali i Crvene zvezde u takvim uslovima.
– Lijepo je kada imaš podršku, ali je podjednako lijepo igrati i protiv ‘vječitih’. Svako ko je igrao pred punim ‘Pionirom’ zna o čemu pričam, ne osjećaš umor, uvijek imaš taj neki dodatni nalet adrenalina, kada čuješ taj huk sa tribina nema umora. Uvijek sam mogao da nađem dobar motiv bilo da publika navija za mene ili protiv mene, ne mogu da kažem da nije bilo nikakve razlike, ali nije bilo velike. Kada vidiš pune tribine, meni je to lijepo, čak i kada navijaju protiv tebe. Lično je bio lijep osjećaj kada navijaju protiv tebe, a ti postigneš koš, taj jedan djelić sekunde kada nastane tišina, tajac… – istakao je Milojević.
Definitivno, jedan od perioda koji je obilježio Milojevićevu karijeru bio je onaj koji je proveo u Partizanu, od 2004. do 2006. godine. Potom se u redove ‘crno-bijelih’ vratio za kraj igračke karijere.
– Uživao sam, imali smo veliku podršku, mladu ekipu, sa samo nekoliko iskusnijih igrača – u tom trenutku smo tu bili Šuput, Pera Božić, Vule Avdalović, ja… Imali smo po 25-26 godina, a sve su bila djeca oko nas. Tu se vidjelo majstorstvo Duleta Vujoševića da sa jednim takvim timom budemo konkurentni u svim takmičenjima. Zamislite danas da Zvezda ili Partizan igraju sa sedam klinaca od 18 godina u Evroligi. Naravno, naši rezultati nisu bili tada u rangu Zvezde i Partizana sada, ali bili smo konkurenti. Neki su stasali, pa je Partizan poslije toga otišao i na ‘fajnal-for’. Uživanje mi je bilo igrati i gledati odrastanje i pomagati u tom odrastanju nekih velikih igrača – naglasio je veliki košarkaš.
Kao trener, nije se okušao na klupi Partizana, ali svaki put kada je gostovao kao trener Mege ili Budućnosti, dočekan je kako dolikuje.
– Gdje god da sam, dajem svoj maksimum za tu ekipu, želio sam da pobijedim svakoga, pa i Partizan, ali sam uvijek dočekan sjajno od strane navijača. Zahvalan sam zbog toga jer ne možete da prevarite ljude koji dolaze i gledaju. Ako dajete sve od sebe ljudi to prepoznaju. Gdje god da sam igrao, uvijek sam slično dočekivan. Sigurno nisam bio najbolji igrač koji je igrao u tim klubovima, ali odnos koji sam imao ljudi cijene – rekao je Milojević za Sport Klub.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu