Za njega reprezentativno ljeto još nije završeno očekuje ga učešće na FINA kupu od 11. do 16. septembra – Mandić kaže da mu nikada nije bilo teže da se bori za medalju nego na minulom šampionatu u Barseloni.
– Ubjedljivo mi je najteže bilo finale. Ne pamtim da je ovoliko bilo teško. Španija nas je baš dobro namučila, muški su otpor pružili i igrali odlično. Poštovali su taktiku sve vrijeme, ali mi smo vjerovali od prvog do posljednjeg minuta. Ta vjera je bila naš kvalitet i naša snaga. To nas krasi već dugo – počeo je priču za Blic Dušan Mandić.
On je već istakao da mu je finale bilo najteže u Barseloni, ali je i dodao:
– Pošteno je što su peterci odlučili pobjednike. Mi smo zaslužili sportsku sreću, bili smo mirni i staloženi. Na kraju se sve isplatilo. Poslije utakmice nismo imali snage da slavimo. To ćemo u Beogradu.
Filip Filipović, kapiten Savićeve čete, po dolasku u Beograd je rekao da ova ekipa još može da napreduje. Zato smo pitali Mandića gdje je limit ove generacije koja je osvojila sve.
– Uvijek može da se napreduje. Tome nema kraja. Dolaze uvijek mladi igrači koji nam pumpaju svježu krv. Pohvalio bih Nemanju Vica, koji je kao debitant odigrao sjajno. Nema granica za nas.
Poslije Olimpijskih igara u Riju, vaterpolisti su bili objedinili evropsku, svjetsku i olimpijsku titulu, kao i titule u Svjetskoj ligi i Svjetskom kupu. Da li imaju snage da još jednom obrnu igricu i poslije Tokija 2020. godine?
– Probaćemo! Ovo je samo početak. Počeli smo sa zlatom u Barseloni. U septembru nas čeka FINA kup u Berlinu na kojem ćemo pokušati da odbranimo titulu. Biće zanimljivo – istakao je Mandić, inače igrač Pro Reka.
Vaterpolo selekcija Srbije je jedina koju na svako takmičenje ispratimo riječima: “osvojićete zlato” ili “bez zlata se ne vraćajte”.
– Nama stvarno imponuje to što svaki put kada odemo na takmičenje čujemo da smo favoriti za osvajanje najsjajnijeg odličja. Primjećujemo da ljudi cene to što radimo, poštuju nas i vide koliko i kako se borimo za Srbiju. Nama je takav vid podrške uvijek motiv više. Lijepo je sletjeti na beogradski aerodrom sa zlatom oko vrata i vidjeti oduševljenje ljudi. Onda uslijede doček i slavlje, to je sve lijepo i uvijek se radujemo.
I pored toga što svakoga ljeta Srbiji i cijelom svijetu pokazuju da im nema ravnih u vaterpolu, Mandić tvrdi da se poslije takmičenja nikada ne zapitaju “šta ćemo sada kada smo sve osvojili?”
– Važno je postaviti cilj i raditi na tome da se on ostvari. To znači da kada dođemo prvog dana priprema, kažemo naglas šta hoćemo toga ljeta da uradimo i nema izgovora. Cijeni se samo rad, a cilj je uvijek isti, biti najbolji – zaključio je Mandić.
Teže je biti novinar nego vaterpolista
Dušan Mandić je za jedan portal pisao dnevnik iz Barselone. Poslije uspješno završenog posla, priznao je:
– Teže mi je bilo da pišem tekstove nego da igram. Ali moram da priznam da mi je bilo zanimljivo, simpatični su komentari bili. Pisao sam kada nismo imali treninge ujutru. Tako mi je i brže prolazilo vrijeme.
Kako održavam kilažu?
Na pitanje može li da izabere najdosadnije novinarsko pitanje, Mandić se nasmijao:
– To me nikada niko nije pitao. Moram da razmislim… To su ona vezana za kilažu. Kad me pitaju kako uspjevam da održavam kilažu. Uvijek kažem: “Pa kako da ne uspjevam kada treniram kao konj šest sati, naravno da ću da održavam, ne treba da vodim računa ni na ishranu ni na bilo šta drugo.” Ali sada idem u Kotor, pa kada mama spremi hranu, oporaviću se od svega.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu