Košarka

(VIDEO, FOTO) "Prva godina igranja za njega je teška" Američki snajper sa velikim poštovanjem o Obradoviću, otkrio koliko se žrtvovao za svaku ekipu u kojoj je igrao

Džejms Naneli pričao je otvoreno o iskustvima o višestrukim timovima u kojima je bio, evoluciji Željka Obradovića i povredi koja je mogla da mu okonča karijeru

Željko Obradović i Džejms Naneli
FOTO: EMILIJA JOVANOVIĆ/ABA LIGA

Naneli je igrao mnoge sportove dok je odrastao i mogao je da ima budućnost u američkom fudbalu, ali odrastajući u sjenci svog starijeg brata Majkla, Džejms je slijedio put do košarkaške zvijezde.

Džejms je imao izvanrednu koledž karijeru, gdje je čak igrao protiv Majkla, ali kada nije izabran na NBA draftu 2012, mlađi Naneli je spakovao kofere i karijeru počeo u Evropi.

Napustio je svoju prvu stanicu u Grčkoj nakon što mu klub nije platio, a zatim se seljakao nekoliko sezona, uz kratke pauze u NBA sa Atlantom i Filadelfijom, kao i u Španiji i Izraelu.

Sve u svemu, prošao je 11 klubova za osam godina. Sve vrijeme, Naneli je ostao samouvjeren.

– Nikad nisam sumnjao u sebe. Samo sam uvijek želio da svake godine podignem letvicu. Želio sam svake godine da idem korak gore. To je bio moj cilj – objasnio je Naneli u podkastu sa Džoom Arlaukasom.

Izuzetna sezona u italijanskoj ligi sa Avelinom promijenila je sve. Nanelijeva igra privukla je pažnju istanbulskog Fenerbahčea i ubrzo je krenuo u tursku metropolu da igra za najtrofejnijeg trenera u istoriji evropske košarke Željka Obradovića.

Naneli se spremao da sazna kako je igrati za trenersku legendu.

– Prva godina igranja za njega je teška – rekao je Naneli sa Arlaukasom, koji je pod Obradovićem 1995. osvojio Evroligu.

Pročitajte još

 – Morate zaslužiti njegovo poštovanje. Igrao je na najvišem nivou u Evropi. Igrao je na Olimpijskim igrama. Trenirao je najbolje igrače. Sve je vidio. Šta ćeš učiniti da budeš drugačiji ili da se istakneš ili da zadobiješ njegovo poštovanje?

Na kraju, Naneli je uspio da se istakne za Obradovića u sjajnom timu Fenerbahčea koji je osvojio Evroligu u svojoj prvoj zajedničkoj sezoni 2016/2017 i vratio se u finale sljedeće sezone. Međutim, u toj drugoj sezoni njegova karijera je skoro naglo stala, piše B92.

U utakmici u januaru 2018. protiv Baskonije, Naneli je bio frustriran trenerom Obradovićem nakon što uopšte nije igrao u prvom poluvremenu. Kada je ušao u igru u trećoj četvrtini, bio je nestrpljiv da se dokaže.

FOTO: ANDREJ CUKIC/EPA
FOTO: ANDREJ CUKIC/EPA

– Bred (Vonamejker) krade loptu, baci je gore i htio sam da ga zakucam tako snažno jednom rukom i samo pogledam, i samo buljim trenera jer sam znao da dolazi tajm-aut. U smislu ‘Trebalo je da igram’. Nije se tako završilo – opisuje Naneli.

– Tako sam se spremao da zakucam jednom rukom i vidim da je Boboa došao i udario loptu u posljednjem trenutku. Pa sam podigao loptu, skočio sa pogrešne noge, zakucao je sa dvije ruke i nisam imao dovoljno… Odrazio sam sa pogrešne noge pa nisam skočio dovoljno visoko. Nisam mogao da se uhvatim za obruč kada sam pokušao. Kada sam zakucao, samo sam čuo da je sve utihnulo i samo sam čuo zvuk pucanja, i to je sve čega se sjećam.

Naneli je pao na svoj vrat i onesvijestio se. Sljedeće čega se sjeća je dolazak u bolnicu. Naneliju je dijagnostikovan potres mozga, devet krvarenja u mozgu i slomljena lijeva šaka.

Na kraju, on se potpuno oporavio kako bi pomogao Fenerbahčeu da se vrati na Fajnal-for. Nakon toga, Nanelijeva karijera je ponovo krenula uzlaznom putanjom.

Vratio se u NBA sa Minesotom, a takođe je igrao za Hjuston i Nju Orleans, pa Milan, opet Fenerbahče i Makabi u Evroligi te Šangaj u Kini pre nego što se ponovo spojio sa trenerom Obradovićem u Beogradu u ljeto 2022. godine.

Jedan od najvećih izazova za Nanelija posljednjih godina bio je odsustvo od porodice. On i njegova supruga odlučili su da, kako bi za svoje troje djece omogućili normalno djetinjstvo, gdje bi mogli da odrastaju na istom mjestu sa istim prijateljima, djeca ostanu u Sjedinjenim Državama sa majkom tokom sezone i dolaze samo u posjete, umjesto zajedničkog života u Beogradu. Stoga nije uvijek lako Naneliju.

– Oni su mlađi, pa mi nedostaju sva njihova dostignuća, ostvarenja. Jednostavne male svakodnevne stvari zbog kojih želim da budem tu, poput odlaska iz škole, da im napravim doručak ujutru i da im pomognem da se spreme. To su stvari koje mi zaista nedostaju što mnogi ljudi ne razumiju kao žrtvu koju imamo kao igrači sa porodicama – objasnio je Amerikanac.

Partizan u petak gostuje Panatinaikosu u Atini (20.15)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu