Englezi su minimalnom pobjedom otvorili EURO 2024, ali ishod ovog duela nameće mnogo više pitanja Geretu Sautgejtu i isto tako daje dosta odgovora Draganu Stojkoviću oko toga kako bi trebalo da izgleda igra državnog tima. Pogotovo kada je u startu otpisan ili u podređenom položaju.
Mnogo puta prije, selektor je plaćao cijenu izjavama koje dižu moral naciji i koje prijaju uhu, ali onda iste te reči nisu dobijale potvrdu na terenu. Sada je delovalo da bi takođe moglo da bude tako, pogotovo poslije vođstva Gordog Albiona, ali Orlovi nisu odustajali od svog plana. Najavio je Piksi da će udariti na Engleze, pa šta bude, naravno to se nije dogodilo. Uslijedio su destruktivan fudbal i bunker.
Formacija sa dvojicom klasičnih napadača nije donijela mnogo toga dobrog, jednostavno Mitrović i Vlahović su bili odsječeni od ostatka tima i odluka selektora da izvede ovog prvog djelovala je kao dobar potez. Isto tako i uvođenje u igru kapitena Dušana Tadića i upravo je na konferenciji za medije Stojković naglasio značaj igrača koji ulaze sa klupe.
Kako god bilo, vrijedilo bi da ne zaboravimo da je ovo ipak poraz i da u polju bodova Srbija ima poslije jednog kola notiranu nulu, da nas u nastavku ne bi skupo koštala nepotrebna euforija, a ovo su tri glavna utiska utakmice u Gelzenkirhenu:
Bedem
Umjela je odbrana da bude problem Srbiji, da i te kako, ali je sada defanzivni blok djelovao sasvim dobro. Nije bilo mnogo pukotina i situacija bez pomoći jedan na jedan, ali kada se igra sa rivalom kvaliteta Engleske svak se greška skupo plaća, pa i ona najmanja. Tako je u prvom poluvremenu Džud Belingem kaznio i to ne jednu, već seriju pogrešnih rješenja Srbije.
Piksi nije odustao od formacije sa trojicom centralnih defanzivaca koji su imali i podršku igrača veznog reda. Sa stanovišta odbrane gola to jeste dobro izgledalo, ali kada je napad u pitanju, činjenica da su Lukić i Gudelj morali nisko da se spuštaju ostavljala je odsječenim igrače u ofanzivi. U drugom poluvremenu je to djelovalo znatno bolje, pa i da je Pikford morao da gleda kako mu lopta prolazi iza leđa teško bi se moglo reći da je potpuno nezasluženo.
Strah
Neozbiljno bi bilo potcijeniti ekipu Engleske u bilo kom smislu, pogotovo napadački potencijal koji ima tim Gereta Sautgejta. Ali, i poruka Stojkovića igračima jeste bila – igrajte. A, oni, to nikako nisu mogli. Mučili su se Orlovi da organizuju napadne, čak i da vežu dva tri pasa ili odigraju nešto smisleno. Djeluje da su sa previše uvažavanja ušli u utakmicu, iako rival jeste bio za svako poštovanje, ali je u ovom slučaju strah od greške paralisao noge.
A, stari “srpski lijek” za strah od kiksa jeste primljen gol. Do tada je posjed lopte bio 90, pa 80 odsto, pa sve manji, i manji. Nakon toga se težište igre selilo i na polovinu rivala i bilo je pokušaja da se protivnik ugrozi akcijama pre svega po bokovima. Jednostavno, nekada je prekasno da vaša igre krene iz mreže vašeg gola.
Pristup koji ulijeva nadu
I to poslije 24 godine. Mogao je ovo da bude prvi, ili ovako posljednji utisak. Srbija je poslije preko dvije decenije ponovo na Evropskom prvenstvu, i sada kao po tradiciji dobila je opet jednog od najjačih timova na turniru za prvog protivnika. Utisak je da se nije obrukala. Zajedništvo koje je grupa isticala u danima prije meča vidjelo se na djelu, od Pavlovićevog pjevanja himne u “italijanskom stilu”, do Kostićevih suza poslije izlaska iz igre zbog povrede i Vlahovićevog faula u obećavajućem napadu kada su svi skočili. Za poraz kažu da je nekada lekcija, ali bi ovaj mogao da bude nada pred preostale mečeve na turniru.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu