Okršaji protiv Engleske na startu i Slovenije u drugoj rundi delovali su slično kada je Srbija u pitanju. Ma, zapravo, identično.
Samo je trzaj glavom Luke Jovića u momentima dok je sudija Ištvan Kovač već držao pištaljku u ustima spreman da označi kraj „ex-YU derbija“ doveo do drugačijeg ishoda.
Prvi meč smo izgubili 0:1, u drugom izvukli bod – 1:1.
Prespavano prvo poluvrijeme
Sve ostalo je bilo kao pod indigom. Posebno upadljivo je ono što se dešavalo u prvom poluvremenu obe utakmice.
Tačnije, ono što se nije dešavalo. A nije se dešavalo ništa, ili gotovo ništa. Tako je djelovalo izdanje ekipe Dragana Stojkovića – nepostojeće. Zbirno 90 minuta ničega.
Kao da se Orlovi nisu ni pojavili na terenu u Gelzenkirhenu i Minhenu. Ili, ako jesu, šunjali su se jako umješno i bili neprimjetni.
Dobrih pola sata im je bilo neophodno da se prikažu javnosti. Protiv Engleza je to bio udarac Aleksandra Mitrovića, a protiv Slovenaca trzaj glavom Dušana Vlahovića. Tek poslije toga su počeli da daju znake života.
Zatim su u visokom letu izlazili iz svlačionice na poluvremenu, zaigrali znatno bolje i počeli da pokazuju svoja prava lica. U krajnjoj liniji, i da dokazuju da nisu zalutali na kontinentalnu smotru.
U prvom duelu je to bilo nedovoljno da se izbjegne poraz, u drugom dovoljno za hvatanje posljednjeg vagona.
Kontrolni mečevi
Kasno paljenje nije slučaj samo u ove dvije utakmice na prvenstvu. Isto se dešavalo i u oba kontrolna duela pred EURO – protiv Austrije i Švedske.
Austrijanci su to umjeli da kazne i sa dva brza pogotka su riješili meč već poslije 15 minuta (na kraju 1:2).
Šveđani su brojnim promašajima pokazali zašto nisu dio kontinentalnog takmičenja i praktično sami sebi „pucali u koljena“ na Frends areni u Solni. Omogućili su Orlovima da prežive sopstveni san i razbuđeni u nastavku polete ka ubjedljivom trijumfu (3:0) u generalnoj probi, koji nas je očigledno sve zavarao.
Kako riješiti problem?
Dakle, problem postoji. Ima jasno „ime i prezime“: Srbija, iz nekog razloga, ne igra fudbal u prvom poluvremenu.
Da li je stvar psihološke prirode zbog pritiska predstavljanja svoje države poslije dvije i po decenije na EP, (ne)svjesni preveliki respekt prema protivnicima, ili je nešto treće posrijedi, sada više nije ni bitno. Izgovora ne smije da bude. Važno je samo jedno – taj problem se mora riješiti koliko odmah. Jer, Vikinzi su pred vratima. Meč protiv Danske, koji određuje sudbinu na EP, na programu je već u utorak.
Da pitamo UEFA da sa igrom krenemo od drugog poluvremena? Jasno je daneće dozvoliti. Zato je neophodno da pronađemo način da igramo od prvog, a ne 46. minuta.
Kako? Odgovor ima samo Dragan Stojković. Odgovornost je njegova. On mora da razbudi igrače i na teren ih pošalje orne, spremne da zgrome protivnika, a ne trome i lenje protiv kojih i jedni Slovenci (svaka čast njima) izgledaju kao fudbalske aždaje.
U suprotnom, neminovno je „pogubljenje“ Orlova od strane krvožednih Vikinga, piše Sportal.