Tokom svoje 20 godina duge i uspješne karijere Jašin je zbog svojih nevjerovatnih odbrana i prepoznatljive crne opreme zaradio nadimke Crni panter, Crni pauk i Crna hobotnica.
Jašin je potpuno promijenio ulogu golmana u timu. Postao je prvi golman koji je u pravom smislu te riječi gazdovao u šesnaesterccu, bio je posljednji igrač odbrane. U vrijeme kad je pozicija golmana smatrana pukom potrebom, on je imao uticaj na igru kao svi fudbaleri na terenu. Jašin je komandovao svojom odbranom, drao se na svoje saigrače iz odbrane, što je danas normalno za sve golmane svijeta, ali u to vrijeme je bila novina.
Prvi je čuvar mreže koji nije bio “linijaš”, a izlazio je i van kaznenog prostora. Važi i za prvog golmana koji je umesto ispucavanja precizno rukom slao daleke lopte.
Prozvan je Crnim paukom zbog kompletno crne sportske opreme sa oznakom D na džemperu i kapom kao zaštitnim znakom njegovog jedinstvenog imidža, a drugi razlog je taj što se mreža plela iz njegovog šesnaesterca kojim je gospodario i motivisao saigrače.
Mučila ga je kratkovidost, ali je sa svojih impozantnih 189 cm visine za ono vrijeme uspio to da kompenzuje sjajnim refleksima, srčanošču, skokom, fleksibilnošću, uopšte vrhunskim atletskim sposobnostima, čeličnim nervima i mentalnom snagom.
Zbog netipičnog boksovanja lopte u stranu ili preko prečke, kao i bacanja protivniku pod noge dodjeljen mu je i nadimak Crni panter. Jašinove akrobatske veštine izazivale su u početku više čuđenje nego priznanje, a kritike su išle toliko daleko da su kasnijeg inovatora nazivali najprije cirkuzantom.
Bio je nevjerovatno atraktivan, prava atleta. Imao je vrhunsku koordinaciju, izvodio je akrobatske odbrane, imao je fantastičan refleks, a zbog strasti i srčanosti koju je ispoljavao na terenu poštovali su ga ljubitelji fudbala u čitavom svetu.
Bio je dijete industrijskih radnika i čim je počeo Drugi svetski rat bio je prinuđen da počne da radi u fabrici za pravljenje municije, iako je imao samo 12 godina.
Djetinjstvo i mladost tokom ratnih godina ostavili su dubok trag na Jašinovoj duši i taj period opisuje kao borbu sa depresijom.
– U to vrijeme nisam osjećao ništa osim bola i praznine, doživio sam nervni slom. Svi su mislili da sam obična propalica. Sa drugarima sam čekao satima u redu za hljeb, a sanjao sam o pobjedi na frontu i čuvao kockicu šećera kao suvo zlato. U ratu smo stekli takva iskustva kakva nigdje ne mogu da se steknu. Naučili smo kako se radi i živi bez straha i bez ikakvih obećanja u bolje sutra. Kada sam počeo da igram fudbal, nisam ni razmišljao o pobjedama i nagradama, nego sam samo uživao u činjenici da mi je splet životnih okolnosti omogućio da igram fudbal – prisjetio se kasnije Jašin svog odrastanja tokom rata koji je simbolično uticao na njegov put da stoji baš na braniku.
Do 18. godine je radio u vojnoj fabrici i igrao za njihov fudbalski tim. Onda je prešao u Dinamo iz Moskve i tamo proveo cijelu svoju karijeru (1950-1970). Sada između ostalog stadion na kojem igra Dinamo nosi njegovo ime.
Sa ovim klubom je pet puta bio šampion SSSR, a osvojio je i tri Kupa.
Malo ljudi zna da je u Dinamu imao neuspješan debi. Primio je gol nakon ispucavanja čuvara mreže protivničkog tima tako što se sudario sa svojim defanzivcem, nakon čega je tri godine čekao novu šansu u prvom timu moskovskog Dinama.
U međuvremenu, onako očajan, utjehu je pronalazio braneći za hokejaški tim Dinama, kod svog fudbalskog gurua Černišova. Bio je prilično uspješan. U svojoj bogatoj biografiji ima čak i osvojen nacionalni kup.
Branio je na četiri Svjetska prvenstva u periodu od 1958. do 1970. godine. Za reprezentaciju Sovjetskog Saveza branio je 78 puta, što je za to vrijeme bio imponzatan broj mečeva, jer se igralo dosta manje utakmica nego danas. Osvojio je Evropsko prvenstvo 1960. godine, 1964. je bio vicešampion Evrope, a ima i zlato sa Olimpijskih igara u Australiji 1956. godine. Bio je četvrti 1966. na Svjetskom prvenstvu.
Nije mogao da zamisli sebe u drugom klubu. Poslije trijumfa na Evropskom prvenstvu 1960. godine odbio je nevjerovatnu ponudu da pređe u Real Madrid.
Legendarni predsjednik Reala Santjago Bernabeu je pokušao da ga dovede, ponudio mu je blanko ček, ali odgovr je bio jasan:
– Ne mogu da zamislim da živim negdje van Rusije – poručio je Jašin.
Kada su se rastajali Santjago se obratio momcima pred njim.
– Zaista sam spreman da za njega platim bilo koju svotu. Čak i ako ću zbog toga morati da prodam porodične dijamante, ili padnem u dugove. Ali, znam da ni ta suma neće biti dovoljna, jer gospodin Jašin zapravo nema cijenu, kao ni slike velikih majstora koje se nalaze u muzeju Prado – rekao je legendarni Bernabeu.
Od 12 utakmica na SP, na četiri nije primio gol. Od 400 mečeva u karijeri na 270 je sačuvao svoju mrežu. Odbranio je čak 151 penal u karijeri, što je najviše u istoriji.
O Jašinovoj ljubavi i strasti prema fudbalu i otadžbini najbolje svjedoči njegova čuvena izjava.
– Osjećaj poslije odbranjenog penala jednak je onom kada Gagarin poleti u kosmos – kazao je on.
Jašin je jedini golman u istoriji fudbala koji je uspio da osvoji prestižnu nagradu Balon D'Or (Zlatna lopta), koja se dodjeljuje najboljem fudbaleru u godini. Njemu je pripala 1963. godine.
– Kada Jašin stane na gol, za loptu ne postoji ni najmanji prolaz. Ruke su mu duge poput pauka i uvijek je obučen u crno. Odlikuje se svedenim stilom i ogoljenom elegancijom koja prezire spektakularnost suvišnih pokreta. Ima običaj da silovite udarce zaustavlja jednom rukom, stiskom klješta kojim smrvi svaki projektil, dok mu ostatak tijela ostaje nepokretan poput stene. On može jednim pogledom, ne pomjerajući se sa mjesta, da skrene loptu s njene putanje – pisali su hroničari šezdesetih godina.
U momentu kada mu je uručena Zlatna lopta rekao je:
“Postoji jedan golman koji ovo priznanje zaslužuje više od mene. To je Jugosloven Vladimir Beara. Veliki Vladimir.“
Čak osam puta je proglašen za najboljeg golmana u Evropi, izabran je u idealan tim Svjetskih prvenstva, a 1998. godine je po izboru FIFA ušao i u najbolji tim 20. vijeka. Najveće individualno priznanje dobio je 2000. godine kada je proglašen za najboljeg golmana 20. vijeka.
Jašin je bio jedan od najpopularnijih sportista svijeta, pa su često detalji iz njegovog privatnog života dospjevali u javnost. Bio je pasionirani pecaroš, lovac, ali i pušač. Znao je da popuši i po pola boksa cigara za jedan dan.
Kada su ga jednom prilikom pitali u čemu je tajna njegovih čudesnih odbrana odgovorio je:
⚽️ #OTD in 1929, the legendary Soviet goalie Lev #Yashin aka the #BlackPanther was born.
🏆 No doubt – the best keeper in history, famous for his exceptional reflexes, presence and defence command – the only goalie to ever win the Ballon d'Or award. pic.twitter.com/mjlGTRVHoq
— Russia 🇷🇺 (@Russia) October 22, 2023
“Trik je pred utakmicu popuštiti cigaretu da bi se smirili živci, a zatim popiti veliki gutljaj žestokog pića kako bi se opustili mišići.”
Priča se i da je Jašin često dolazio u Beograd gdje je u društvu stručnjaka Miljana MIljanića obožavao da obilazi skadarlijske kafane.
Slava ga nije poremetila. Volio je da pomaže ljudima koji nemaju. Slobodno vrijeme je provodio u vikendici, uživao je sa kćerkama, volio je da kuva…. Vodio je miran porodičan život.
Na njegovom oproštaju na Lenjinovom stadionu u Moskvi 1971. prisustvovalo je 100.000 ljudi, a u penziju su ga ispratile fudbalske legende Franc Bekenbauer, Gerd Miler, Bobi Čarlton, Euzebio i Pele. Od 1994. godine FIFA dodjeljuje nagradu “Lav Jašin” za najboljeg golmana Svjetskog prvenstva.
Today, Lev Yashin would have turned 94.
One of the all-time goalkeeping greats. 🕷️🧤 pic.twitter.com/BGKeollg9h
— FIFA World Cup (@FIFAWorldCup) October 22, 2023
To što je bio strastveni pušač nije uticalo na njegovu igru, ali jeste na zdravlje u kasnijim godinama. Imao je 50 godina kada je ostao bez noge, ali nije želio da ostavi cigarete. Preminuo je u 61. godini života, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu