Bio je evropski i svjetski šampion, a s ponosom je nosio i medalju sa Olimpijade jedan i neponovljivi Mate Parlov (1948-2008).
Nikada sebe nije smatrao nacionalistom, a poeziju je volio više od svega. Ipak, onu najvažniju bitku, životnu, nije uspio da osvoji – 29. jula 2008. godine jugoslovenki bokser je izgubio bitku protiv raka pluća.
“Biješ kao Parlov”, poznata je rečenica među ljudima starog kova. Te činjenice bio je svjestan i najveći svih vremena – Muhamed Ali!
Želio je da se odmjeri sa Matom, ali želja mu se nikada nije ostvarila.
– Uskoro se opraštam od boksa i više bih volio da završim karijeru protiv sjajnog boksera Mate Parlova nego protiv prljavih udarača poput Frejzera ili Formana – govorio je Muhamed Ali 1978. godine.
Parlovu se divio i gledao ga kako osvaja svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji januara 1978. godine.
– Jugoslavija ima pravog prvaka, Parlov je u ovom trenutku najbolji u Evropi. Spreman sam da se borim s njim. Čuo sam da bi naš meč u Jugoslaviji pogledalo uživo 100.000 ljudi. Parlov je brz bokser, ali protiv mene ne bi imao šanse. Bio bi to lijep meč, ali to je jedino lijepo što bi se Parlovu dogodilo – rekao je tada Ali.
A Parlov je u svijet boksa ušao je kao 16-ogodišnjak iz Pule. Samo tri godine nakon susreta sa ovim sportom osvaja titulu prvaka Jugoslavije u poluteškoj kategoriji!
Kako je u jednom intervju 2004. godine rekao, “gonila ga je želja da uspije u onome u čemu je osjetio da je dobar, te da nije imao tu upornost i nešto malo talenta, ne bi došao do vrha”.
I tako je i bilo. Titule su počele same da se ređaju.
Prva sljedeća bila je u Bukureštu. Te 1969. postao je vicešampion Evrope, zatim 1972. na Olimpijskim igrama pobjeđuje čuvenog Kubanca Gilberta Karilja, svjetski prvak postaje dvije godine kasnije u Havani, bio je dvostruki šampion Evrope u poluteškoj kategoriji, osam puta prvak Jugoslavije…
U svojoj karijeri, kao amater, Parlov je imao 310 borbi, od čega 13 poraza. U profesionalnoj karijeri imao je 29 mečeva, zabilježio je 24 pobjede, tri poraza i dva neriješena meča.
– Amaterski boks je daleko teži od profesionalnog, ako ćemo pravo. Meni je titula amaterskog prvaka Evrope u Madridu 1971. milija od kasnije profesionalne, jer sam zaredom poslagao petoricu vrlo dobrih boksera da bih je osvojio. Kasnije sam osvajao profesionalne titule i protiv poluškolovanih boksera, što je ipak lakše – govorio je iskreno Parlov.
Za sebe je često isticao kako nije nacionalista, piše Sportal.
– Kako ja mogu da budem nacionalista ako sam svjetski prvak? Mnogi to ne razumiju. Nisu bili ni prvaci države, a često ni sami sebe nisu uspjeli da pobijede. Svijet se divio mojim rezultatima. Svi su me prihvatali kao svoga, i crni i bijeli. Upoznao sam svijet i ne mogu biti ništa drugo nego kosmopolita – tako je pričao čuveni jugoslovenski bokser.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu