Tu svoju priču i ranije je dijelio sa javnošću, a nekadašnji igrač Evertona se ponovo za “Liverpul Eho” prisjetio mračnog perioda života koji ga koštao karijere.
Keni je krajem osamdesetih i početkom devedesetih bio velika nada engleskog fudbala, a vrh je dosegao već sa 19 godina kada je 7. decembra 1992. proglašen za igrača utakmice derbija između Evertona i Liverpula (2:1).
Dvije godine kasnije, Keni je jednostavno morao da prekine karijeru zbog upotrebe droge i alkohola.
– Nikad nisam popio pivo dok nisam došao u prvi tim Evertona. Bio je to nekakav obrazac i osjećao sam da sam morao da se uklopim u tim jer sam tada još bio dijete. Tada sam pio alkohol i uzimao kokain 25 godina bez prestanka. To je non-stop. Čudim se da sam još živ. Samo bih ustao, pio dva-tri dana, spavao, jeo kinesku hranu i sve u krug.
Keni najviše žali zbog toga što je razočarao roditelje.
– Sada kada razmišljam, bio sam jako sebičan. Sve što sam tražio jesu piće i droga. To što sam uradio ocu i majci je moje najveće žaljenje i neće nestati. Moj otac voli fudbal, a nekada nije mogao da izađe iz kuće jer su ga tražili gdje god da je išao. Ubijala su ga pitanja o meni.
Kako je sam priznao, prekretnica u njegovom životu bila je smrt majke.
– Kada je mama umrla, rekao sam ocu: “Jednog dana ponovo ćeš biti ponosan na mene.” I ubijeđen sam da sada jeste. Dobio sam drugu šansu za život. Igranje za Everton mi niko neće oduzeti, uživao sam. međutim, sada ide drugo poglavlje života u kom počinjem da uživam. Trijezan sam i to je super. Još uvijek imam svoje loše dane u kojima zaista moram naporno da radim da bih ostao zdrav i priseban.
Keni je za Everton odigrao 17 mečeva i dao je jedan gol, debitovao je i za U 21 selekciju Engleske, a pred kraj kratkotrajne karijere nosio je dresove Oldama i Beroua.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu