Zanimljivo, ovo je bio šampionat u kojem su učestvovale selekcije sa samo dva kontinenta, pa je bio to okršaj evropskih i američkih selekcija. Azija i Afrika nisu imale predstavnike pošto nisu prošli kvalifikacije.
Polufinalisti sa prethodnog Mundijala, Francuska i Švedska, nisu uspjeli da se kvalifikuju, ali je zato selekcija Jugoslavije izborila plasman na četvrti uzastopni Mundijal.
Naša selekcija je u Čile doputovala kao osvajač zlata na Olimpijskim igrama i opet smo bili među favoritima, kao što je to bio slučaj i na prethodna tri takmičenja.
Za razliku od Brazila, Švajcarske i Švedske, Jugoslavija je u Čileu napravila veliki iskorak i na kraju se četvrto mjesto može smatrati uspjehom.
Na ovom Mundijalu blistao je Dragoslav Šekularac. Zvezdin virtouz poigravao se na terenu s protivničkim igračima, a koliko je dobro odigrao pokazuje interesovanje najvećih evropskih klubova za njegove usluge. Pričalo se da je Juventus u to vrijeme nudio rekordnih pola miliona dolara za Šekija. Ipak, pravilnici su bili jači; nije dobio dozvolu za odlazak i transfer je propao.
Jugoslavija je u kvalifikacijama eliminisala Poljsku i Južnu Koreju. Prije odlaska u Čile u Beogradu su u prijateljskoj utakmici savladali DR Njemačku sa 3:1.
Već u prvom meču u Čileu rezultat i igra bili su razočaravajući. Poraz od Sovjetskog Saveza (0:2) nije, međutim, poremetio Jugoslovene, koji su naredna dva susreta u grupi riješili u svoju korist. U drugom kolu pobijeđen je dvostruki svjetski prvak Urugvaj (3:1), a u trećem Kolumbija (5:1).U četvrtfinalu Jugoslaviju je čekala, pogađate, SR Njemačka, reprezentacija koja nas je eliminisala na Mundijalima u Švajcarskoj i Švedskoj. Sad je došao trenutak za osvetu. Svojevremeno je Šekularac pričao kako se osjećao taj naboj i motiv među igračima u svlačionici da se konačno vrati Nijemcima za prethodne poraze. Bila je to tvrda utakmica i mreže su mirovale sve do 85. minuta, kad je Petar Radaković pogodio i odveo “plave” u polufinale.
Ponovljen je uspjeh iz Urugvaja 1930, ali ovaj u Čileu ima posebnu težinu, jer je konkurencija bila mnogo jača.
U polufinalu nas je zaustavila Čehoslovačka. Imali smo 1:1 sve do 81. minuta, kad su Čehoslovaci poveli sa 2:1, da bi u 85. minutu riješili sve dileme. Poslije 90 minuta na semaforu je stajalo Čehoslovačka – Jugoslavija 3:1. Bio je to kraj svih nada da možemo konačno do finala.
U borbi za treće mjesto savladali smo sami sebe. Autogol je postigao Vlatko Marković u 90. minutu! Čile je pobijedio sa 1:0, a Jugoslavija se sa pomiješanim osjećanjima vratila kući uz pitanje da li se moglo više u Južnoj Americi.
Brazil je u Čile došao kao favorit, ali se poslije pobjede u prvom susretu protiv Meksika (2:0) povrijedio Pele. On je tako Mundijal u Čileu završio već na početku. Ipak, svoju šansu je iskoristio Amarildo, koji je dao pun doprinos u osvajanju naslova.
Brazil je lako prošao grupu u kojoj su bili Čehoslovaci, Meksiko i Španija.
U četvrtfinale plasirali su se iz grupe A SSSR i Jugoslavija, iz grupe B SR Njemačka i Čile, iz grupe C Brazil i Čehoslovačka, a iz grupe D Mađarska i Engleska.
U četvrtfinalu, pored pobjede Jugoslavije nad SR Njemačkom, slavili su i Čile protiv SSSR (2:1), Brazil protiv Engleske (3:1) i Čehoslovačka protiv Mađarske (1:0).
Na red su došla polufinala. Čehoslovačka je zaustavila Jugoslaviju (3:1), dok je u drugom meču Brazil ponovo pokazao moć.
Savladali su domaćina sa 4:2 i tako puni optimizma dočekali finale, u kojem je ponovo viđena rapsodija.
Čehoslovačka je, poput Švedske 1958, povela protiv Brazila, a onda je uslijedio uragan. Golovima Amarilda, Zita i Vave tim Brazila stavio je po drugi put svjetsku krunu na glavu.
Ostaće upamćeno da je, pored Amarilda, a bez povrijeđenog Pelea, opet briljirao Garinča. Ostaće upamćene i sjajne igre Vave, Didija, Zagala.
Snovi su postali java, a Brazil je postao, pored sambe i kafe, i zemlja fudbala. Tako su se “karioke” izjednačile sa Italijom i Urugvajom, koji su takođe do tada osvojili dva Mundijala.
Čehoslovaci nisu imali razloga za tugu. Svi su ih “vidjeli” samo u grupnoj fazi, a oni su stigli do finala, odvozavši jednu od najvećih autsajderskih vožnji na svjetskim šampionatima.
Španija razočarala
Fudbalski svijet očekivao je u Čileu bljesak Španije. Mnogi su uoči šampionata tvrdili da će se Španija suprostaviti Brazilu. Imali su u svojim redovima Alfreda di Stefana, Ferenca Puškaša, Luisa Suareza, Santamariju i mnoge druge zvijezde.
Na kraju, Španija je završila na razočaravajućem četvrtom mjestu u C grupi, gdje su izbubili od kasnijih finalista Čehoslovačke i Brazila, te savladali Meksiko sa 1:0.
Statistika
Mundijal u Čileu bio je jedan od najneefikasnijih. U 32 utakmice postignuto je 89 golova ili 2,78 u prosjeku po utakmici.
Najbolji igrač bio je Garinča (Brazil), a titulu najboljeg strijelca prvi put je podijelilo šest igrača: Garinča, Vava, Leonel Sančez, Florijan Albert, Valentin Ivanov i Dražen Jerković. Svi su postigli po četiri gola.
Utakmice je gledalo 776.000 ili u prosjeku po meču 24.250.
Raniji tekstovi
U SUSRET MUNDIJALU (1930) Porođajne muke novog takmičenja, Urugvaj prvi šampion (FOTO, VIDEO)
U SUSRET MUNDIJALU (1934) Evropsko četvrtfinale, Italijani obradovali Musolinija (FOTO, VIDEO)
U SUSRET MUNDIJALU (1938) Italija sačuvala tron, čudan potez Brazilaca u polufinalu (FOTO, VIDEO)
U SUSRET MUNDIJALU (1950) Urugvajci utišali 200.000 ljudi na Marakani (FOTO, VIDEO)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu