Odluka o domaćinu narednog Mundijala je prolongirana od strane Žila Rimea i trebalo je da se donese 1939. Ipak, rat je u to vrijeme već uveliko “osvajao” Evropu i sve je propalo.
Odmah po završetku Drugog svjetskog rata iz FIFA su reagovali. Mundijal se nije mogao igrati ni 1946, jer su mnoge zemlje bile razrušene, posebno Njemačka, koja je morala da odustane od kandidature. U Luksemburgu, na Kongresu FIFA, domaćinstvo je dodijeljeno Brazilu, jer se u međuvremenu i Argentina povukla.
FIFA je zabranila učešće Nijemcima i Japancima, koje je označila kao krivce za rat.
U grupi s domaćinom
Jugoslavija je u to vrijeme bila prava sila. Predvođeni Mitićem i drugim legendama bilježili su uspjehe. Tako su lako prošli kvalifikacije protiv Izraela – 6:0 u Beogradu i 5:2 u Tel Avivu.
Otputovali su reprezentativcu Jugoslavije u Brazil sa velikim optimizmom. Mnoge selekcije su otkazale učešće, pa se tako u zemlji sambe i kafe pojavilo 13 selekcija.
Imali smo dobar tim. Bobek, Mitić, braća Čajkovski, Vukas, Beara…
Jugoslavija je bila u grupi A zajedno s Brazilom, Meksikom i Švajcarskom.
U presudnom meču za plasman u nokaut fazu izgubili smo od Brazila sa 2:0, pa smo se kući vratili razočarani. U ovoj grupi pobijedili smo Švajcarsku sa 3:0 i Meksiko sa 4:1, što nije bilo dovoljno.
Na taj način Brazil se Jugoslaviji revanširao za onaj poraz u Montevideu 1930. godine.
Sistem takmičenja u Brazilu bio je takav da se od pobjednika četiri grupe formirala jedna, koja je i odlučila osvajača. U samu završnicu plasirali su se, pored Brazila, selekcije Urugvaja, Švedske i Španije.
Finalna grupa
Takmičenje u finalnoj grupi Brazil je počeo furiozno. Pobijedili su Švedsku sa 7:1, pa Španiju sa 6:1. Bila je to prava uvertira za ono što slijedi – odlučujući meč protiv Urugvaja, koji je remizirao 2:2 protiv Švedske i savladao Španiju sa 3:2.
Uoči trećeg, odlučujućeg kola Brazil je imao bod prednosti, pa mu je i neriješen rezultat protiv Urugvaja odgovarao. Zato su 200.000 navijača na tribinama i “karioke” već uoči utakmice stavile jednu ruku na pehar.
Marakana je proključala u 48. minutu kad je domaćin poveo preko Frijaka. Ipak, Urugvaj je izjednačio u 66. minutu preko Skijafina, a sve je riješeno u 79. minutu golom Giđa.
Marakana je zanijemila, a ostalo je zapisano da je u najvećoj južnoameričkoj zemlji zavladala toliko tuga da je bilo i samoubistava.
Tako je Brazil ostao bez naslova i nakon četvrtog Mundijala.
Marakana
Stadion Marakana sa kapacitetom 200.000 gledalaca izgrađen je specijalno za ovaj Mundijal. Gradnja ovako grandioznog objekta trajala je 665 dana. Ime je dobio po pticama selicama, marakana gausu, koje su dolazile sa sjevere zemlje.
Englezi se obrukali na debiju
Fudbalska reprezentacija Engleske nije igrala na prva tri Mundijala, koje su bojkotovali. Do Brazila su došli kroz kvalifikacije u Britaniji i pobjedom nad Škotima 2:0.
U Brazilu su, međutim, poniženi. Pobijedili su Čile (2:0) u prvoj utakmici, potom je uslijedila bruka i poraz od SAD sa 1:0, a identičnim rezultatom su izgubili i od Španije.
Statistika
U Brazilu je bilo 13 selekcija, koje su odigrale ukupno 22 utakmice na kojima je postignuto 88 golova ili u prosjeku četiri po utakmici. Najbolji strijelac Mundijala sad devet golova bio je Brazilac Ademir. Titulu najboljeg igrača ponio je Huan Skijafina iz Urugvaja.
Sve utakmice pratilo je 1.337.000 gledalaca, zahvaljujući Marakani čiji je kapacitet bio 200.000 i koja je uvijek bila puna.Tako je u prosjeku svaki meč gledalo 60.733 navijača.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu