Domaćin je bila Francuska, iako je ranije bilo planirano da Argentina ugosti najbolje selekcije svijeta. Ipak, FIFA je na svom Kongresu u Berlinu 1936. godine odlučila da domaćinstvo povjeri Francuskoj. Ovakvu odluku su u Argentini tumačili činjenicom da se FIFA na ovaj način željela zahvaliti Francuzu Žilu Rimeu, koji je i utemeljio Mundijal.
Za ovo Svjetsko prvenstvo prijavilo se rekordnih 69 država. Zbog sve teže situacije u Evropi, u kojoj su počeli da duvaju neki ratni vjetrovi, mnoge reprezentacije su otkazale dolazak u Pariz. Građanski rat uveliko je buktio u Španiji. Tako je kvalifikacije počelo 37 reprezentacija, a po prvi put aktuelni šampion, u ovom slučaju Italija, i domaćin Francuska nisu učesnici kvalifikacija.
Reprezentacija Jugoslavije nije se kvalifikovala ni za ovaj Mundijal. U kvalifikacijama smo poraženi od Poljske. Prvi meč u Beogradu Jugoslavija je izgubila sa 1:0, a u revanšu su Poljaci slavili sa uvjerljivih 4:0.
Šok za Nijemce
Kao i četiri godine prije u Italiji, ni u Francuskoj se nije igrala grupna faza, već odmah ona eliminaciona.
Treći Mundijal će ostati upamćen po porazu Njemačke. Došli su kao prvi favoriti, ali su već na samom startu izgubili od autsajdera, Švajcarske, sa 4:2. To je toliko razljutilo sve u Hitlerovoj Njemačkoj da su pojedini igrači jedva sačuvali žive glave.
Osim Nijemaca, među ozbiljne favorite svrstani su Brazilci predvođeni Leonidasom, ali i Mađari sa sjajnim Đulom Žengelerom. Brazilci su zaustavljeni u polufinalu od Italije. Poraz od 2:1 mnoge je razočarao, ali i izazvao sumnje u neregularnost, jer najbolji brazilski fudbaler Leonidas nije igrao i cijeli meč je presjedio na klupi.
Mediji, posebno u Brazilu, ali i u Evropi, krenuli su s lavinom optužbi da je u sve umiješan Musolini i da on nije birao sredstva da njegova selekcija dođe do trona.
U finalu je Italija čekala pobjednika drugog polufinala u kome je snažna i moćna Mađarska do nogu sa 5:1 potukla Šveđane.
Napomena: Utakmice u kojima su igrani produžeci označeni su zvjezdicom (*).
“Pobijediti ili umrijeti”
U finalu u Parizu, na stadionu “Kolombo”, sudarile su se dvije najbolje reprezenatcije. Italija i Mađarska. I jedni i drugi su bili naoštreni, ali je jedna poruka iz Rima utjerala strah, ali i motiv Italiji. “Pobijediti ili umrijeti”, pisalo je u poruci koji je Benito Musolini poslao igračima svoje reprezentacije.
Italija je lako došla do uvjerljivih 3:1 u 35. minutu. Šaroši je u 70. minutu vratio nadu Mađarima i smanjio na 3:2, ali je onda sve riješio Piola u 82. minutu. Na kraju je bilo 4:2, pa je Italija odbranila titulu od prije četiri godine.
Raspucani strijelci
U Francuskoj je odigrano 18 utakmica, a mreže su se tresle 84 puta ili u prosjeku 4,67 po utakmici.
Titula najboljeg igrača i strijelca pripala je Brazilcu Leonidasu, koji je u Francuskoj mreže tresao sedam puta.
Sve utakmice ukupno je gledalo 483.000 gledalaca ili u prosjeku po utakmici 26.833.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu