Tako je u sportskom porazu doživio veliku pobjedu.
– Đoković je sjedio na svojoj klupi okružen sa 25.703 gledalaca na najvećem svjetskom teniskom stadionu i gorko plakao u peškir. U tom trenutku još nije bio izgubio finale US opena od Danila Medvedeva, ali je 34-godišnjak znao da je to kraj njegovih snova o rijetkom kalendarskom slemu. Razočaranje i tuga u kombinaciji sa ogromnim ohrabrenjem publike bili su previše. Zato je plakao – piše Frankfurter Algemajne cajtung.
Stefan Petri za sportski portal “Spox” ističe da je iznenađenje finala činjenica da je publika bila uz Novaka.
– Na terenu u Njujorku Đokovića je pobijedio taktički perfektni Danil Medvedev, sportski – najneprijatniji protivnik kojeg je mogao da ima. Ali zato je publika bila na njegovoj strani, od početka i na kraju ga podržavala, čak na ivici da to bude nefer. Godinama su Đokovića kritikovali zbog dvije stvari: s jedne strane, njegovu igru nalik robotu, s druge strane, očajnički lov na ljubav publike. Iskreno, ne znam kako je mit o robotu uopšte mogao da nastane, a kamoli da se održi. Kao navijaču, možda volite drugačiji tenis, ali ako nešto ne može da se kaže za Đokovićeve mečeve onda je to – da su dosadni. Niko ne može pobijediti na toliko različitih načina, niko ne mijenja svoju igru tako često, rijetko ko pokazuje emocije tako otvoreno. A i teza o Đokoviću koji moljaka publiku za naklonost takođe je uzela maha. Gotovo na svakom meču komentatori bi posegnuli za otrcanom pričom bez obzira da li je publika očigledno bila na strani protivnika ili ne, i mudrovali: Zašto ga ne vole kao Nadala i Rodžera? Zato što je pokvario žurku? Zbog njegovog porijekla? I slično…
Nastavio je zatim u istom stilu:
– Moram da kažem da je po meni to sve uvijek išlo malo predaleko. Ne samo zato što se u toj diskusiji često izostavljalo da Nole ima ogroman broj obožavalaca u mnogim dijelovima svijeta – već i zato što ta navodna čežnja Srbina za naklonošću javnosti nikada nije dovela do toga da on postane nevjeran sebi – dodaje autor u tekstu.
Dalje se navodi da je „Đoković lako mogao da izgradi uglađen, besprekoran imidž uz pomoć brojnih preplaćenih medijskih konsultanata – imidž vickastog, pametnog, poliglote, porodičnog čovjeka. Umjesto toga, dozvoljava posmatračima da mu se približe i ne zavire od kontroverznih izjava i postupaka, od osnivanja sindikata igrača do više nego čudnih izjava o vakcinama i tendencije ka ezoteriji. Sigurno postoje lakši načini da osvojite srca ljubitelja tenisa širom svijeta.
– U ovom finalu, ove navodne kontradikcije su se pomirile. Koliko je Đokoviću značila podrška? Da, ljubav publike mogla se pročitati na njegovom licu. Posebno treba istaći činjenicu da je on publiku osvojio na svoj način – bez maske, sa svojim vrlinama i manama, onakav kakav jeste. Prilikom uručivanja trofeja, publika nije slavila šampiona, teniskog Boga Novaka Đokovića, već čovjeka, onoga u suzama, onoga koji je poražen.
Na 21. veliku titulu Đoković će morati da sačeka. Umjesto toga, osvojio je srca publike. Koliko mu je ova pobjeda na kraju značila govori o njemu više nego bilo koji drugi rekord – zaključuje ovaj sportski portal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu