Doskorašnji centar Crvene zvezde za kratko vrijeme ponašanjem na terenu, ali i van njega ušao je duboko pod kožu pristalicama kluba sa Malog Kalemegdana. I ne samo njima.
Regionalna košarkaška javnost sa “plemenitim džinom” upoznala se 2017. godine kada nije bio izabran na NBA draftu, pa se odlučio da karijeru nastavi u FMP-u, sa kojim je potpisao višegodišnji ugovor, a onda kasnije zadužio opremu Crvene zvezde.
Nigerijac je po mnogo čemu bio specifičan, sa 216 centimetara visne i 140 kilograma bio je pravi buldožer pod košem koji je znao da ukloni sve prepreke u vidu protivničkih igrača, a zbog veličine stopala, patike broj 56 je morao specijalno da naručuje.
Njegova košarkaška priča počela je u Nigeriji, odakle se seli u Sjedinjene Američke Države, gdje je završio (i po sportu) čuveni univerzitet Florida Stejt.
Na ovom koledžu studirao je od 2012. do 2017. godine, imao je prosječno 4,9 poena po meču, a intervjuu koji je dao po dolasku na studije otkrio je veoma zanimljive detalje.
– Moja škola je imala oko 500 studenata, u malom mjestu u Čatanugi. Došao sam na Florida stejt i tamo je bilo oko 40.000 ljudi koji su išli kampusom. Razmišljao sam: “Šta? Da li ste ozbiljni?”. Onda sam vidio sve one visoke zgrade, video sam salu za trening. Moja sala u Tenesiju je bila sačinjena samo od dva koša i možda pet koraka između njih. Sala je ovde bila ogromna. Mislio sam: “Vau! Stvarno?”. Uz to, bilo je nešto toplije u Talahesiju nego u Tenesiju, rekao je tada Majkl Odžo.
Zbog loše finansijske situacije, dobri uslovi na ovom koledžu bili su presudni, jer se tokom srednje škole u koju je najpre stigao po dolasku u SAD – često dešavalo da poslije večere ponovo ogladni, a nije imao novca da kupi hranu.
– Jedna od stvari koja me je natjerala da završim školu jeste bijeg od hladnoće. Druga je bila hrana. Želio sam da odem negdje gdje ću moći da jedem i imam ostatke, zato što bih za dva sata ponovo ogladnio. Mislim, nije u školi bilo kao kasnije na FSU, gdje vam je sve servirano. Imali smo večeru u pola šest predveče, a ja sam u pola osam opet bio gladan. I nisam imao novac. Šta da radim? To su bile stvari koj su mi govorile ‘Moram odavde da odem. Za šest mjeseci ovo moram da završim i da odem korak naprijed’. Iskreno, meni je hladnoća još više smetala. Onda i ishrana. Htio sam da sa srednjom školom završim što prije, kako bih mogao da jedem i da mi još i preostane za drugi put – otkrio je Odžo a prenosi Blicsport.
U pomenutom intervjuu on je objasnio i kako mu je jedan slučajan susret promijenio život.
– Dok sam šetao nakon fudbalske utakmice, pošto sam se tim sportom bavio, jedan čovjek mi je prišao i pita šta radim u tom sportu. Pošto sam bio vrlo visok predložio mi je da se okušam u košarci. Kasnije sam otišao na prvi trening u salu nacionalnog Saveza. Međutim, nismo mogli tamo da igramo jer je ona bila rezervisana za reprezentaciju, pa su smo zaigrali na terenu koji je imao polomljenu tablu i iskrivljen obruč. Nije nam bilo dozvoljeno da zakucavamo baš zbog toga. Bilo je pravilo da ako nešto polomiš moraš sam i da popraviš, a kako nismo imali novac za popravku riješili smo da to ne radimo.
Odžo je 2010. godine otišao na “Big man” kamp u Lagosu, u Nigeriji. Vratio se na isti 2011. godine kada su bili treneri iz Južne Afrike, Engleske i SAD, a kamp je držao Masaji Udžiri koji je nekada igrao za Toronto, koji je tražio visokog i jakog igrača. Potom je išao na turnir u Belgiji i tamo upoznao trenera sa koledža Tenesi koji mu je obezbjedio stipendiju u SAD.
Onda je došao teži dio kada je to trebalo da kaže majci, koja mu je poručila: “Ne ideš ti nigdje. Znaš li gdje je to? Ne poznaješ nikoga tamo i daleko je.”
Odžo je bio uvjeren da je to pravi put za njega.
– Vidi, mama… Mlad sam i to je dobra prilika za mene, rekao je u pomenutom intervjuu. Priliku je iskoristio da zablisa i u Americi, a onda i u Srbiji, čije košarkaške javnosti sada najviše i pate za njegovim gubitkom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu