Kada su “orlovi” krenuli u Rusiju, nije bilo nikakve pompe. Očekivanja, svakako, da, ali pristup…
Šta će uraditi protiv Kostarike!? Ma, samo da dobiju Švajcarsku, pa da se igra sa Brazilom. To je tako bilo u navijačkim mislima. Ekipa se držala starog, svima znanog recepta “naredna utakmica je najvažnija”, “potpuni fokus je na tome da se prođe grupa”.
I, to nije loš pristup. Godinama testiran, ne samo u fudbalu. Međutim, to je pristup koji više ne daje rezultate. Ne one vrhunske. Za ono “malo više”, što odvaja elitu od prosjeka, potrebno je usmjeriti misli ka većem cilju. A i prionuti, zajedno, ka njemu.
Baš tu leži tajna uspjeha Hrvata. Jer, kada su stigli u Rusiju, ma šta mi sada mislili o tome koliko su “penali čista sreća, a dvaput su tako eliminisali rivale”, ma koliko bolne scene bile kada zagrmi ustaška pjesma u svlačionici “vatrenih”, njihove misli nisu bile “samo da izdržimo protiv Argentine” ili “da li ćemo moći sa Islandom, čudom sa posljednjeg prvenstva Evrope?”. Ili, kako li ćemo protiv domaćina Mundijala? Ili protiv moćnih Engleza.
Njihov cilj je bio, ma koliko to nevjerovatno zvučalo, da igraju za titulu prvaka svijeta. Sa tim mentalitetom, a i kvalitetom koji su trofejima Lige šampiona dokazali Modrić i drugari, “vatreni” su vjerovali da mogu, a i dokazali da mogu, da igraju za trofej. Ma koliko to nevjerovatno zvučalo.
Uostalom, njihov selektor Dalić je odmah poslije velike pobjede nad Engleskom u polufinalu Svjetskog prvenstva, pomalo slučajno, upravo otkrio glavnu razliku u hrvatskom i srpskom pristupu Mundijalu, piše Blic.
Igrači su pokazali karakter. Kada smo krenuli sa pripremama prije mjesec i po dana, na tome sam insistirao. Rekao sam da ne mogu da ih učim da igraju fudbal, oni su u tome fantastični, trebalo je da dobiju – samopouzdanje. Možda je to u početku kod njih bilo dočekano s malo skepse, a sada su u glavi jači nego ja. Ovo prvenstvo dobiće karakter. Naša je ekipa je tri puta bila u ponoru i dizala se. Mi smo takav narod, ponosni i karakterni. Iza nas su tri produžetka, ali mogli smo to riješiti i prije njih. Zato ćemo biti spremni za Francusku. Neko je rekao negdje da smo radili pripremu samo za grupnu fazu, a to je malo čudno. Jer… mi smo radili pripreme za finale i do njega smo došli – istakao je Dalić.
Čuvena rečenica starca Tadeja “Kakve su ti misli – takav ti je život”, pokazala se ko zna koji put kao tačna. Jer, neko je na Mundijal došao “da vidi može li da prođe prvu fazu”. A neko je došao da igra finale. I, igraće ga.
Ali, nije sve u selektorskom stavu. Ima, naravno, nečeg i u ponašanju samih igrača. Hrvatima je Hrvatska bitna. Hrvatskim fudbalerima – takođe. Umjesto da odigraju tri meča po 90 minuta (270) u nokaut fazi, do finala su oni morali da “odigraju četiri” (tri utakmice po 90 minuta + tri puta po pola sata produžetaka, za ukupno 360 minuta nastupa). I, kada su svi mislili “nemaju oni više snage, sad će Englezi to da iskoriste”, kada su jedva stajali na nogama (Dalićeve riječi: “Vrsaljko je u polufinalu igrao takoreći s pola noge”), selektor ih je pred prvi produžetak na meču sa Engleskom posmatrao, gledajući ko stvarno ne može više da stoji. Tražio je ko je stvarno gotov, pa da iskoristi tri preostale izmjene. A onda je shvatio da ništa nije gotovo. Jer je njegova ekipa postala baš ono što joj je govorio da može da postane.
– Gledam igrače, gledaju oni mene. Niko neće da izađe iz igre! Niko ne traži zamjenu. Nevjerovatno! Fascinirali su me igrači, nisam znao što da radim! (smijeh). Kada sam došao ovdje, prvog dana sam ja gurao igrače, ali sada oni guraju mene. Došli smo do finala, napravili senzaciju – dodao je Dalić.
Senzacije počivaju na vjeri. I na radu da se ona otjelotvori kroz talente. Ova reprezentacija Hrvatske je na vjeri da će igrati finale tamo i stigla. I to uz ozbiljan rad, a svjetske talente. Imamo te talente i mi, ali…
Rečenice “Gledam igrače, gledaju oni mene. Niko neće da izađe!” i “Neko je rekao negde da smo radili pripremu samo za grupnu fazu, a to je malo čudno. Jer… mi smo radili pripreme za finale i do njega smo došli” su ono što ovu hrvatsku ekipu čini moćnom. Ona umije. I zna kako. Voli je cijela zemlja, a cijela ekipa za zemlju i igra. I, što je najvažnije, ova ekipa – nešto sve vrijeme želi. Baš želi. A Srbina nešto iz tog recepta fali.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu