Legendarni as preminuo je u decembru prošle godine poslije velike borbe sa leukemijom, a njemu u čast Crvena zvezda će na meču protiv Vojvodine (subota) organizovati i oproštaj. O tome je pričao i Dražen, koji se u jednom momentu i rasplakao pred kamerama.
– Jeste, sudbina je tako htela da ta utakmica bude između ta dva njegova tima, Zvezde i Vojvodine. Da podsetim, njegova posljednja oproštajna utkamica bila je 2007. godine u Novom Sadu na stadionu „Karađorđe“, a ova oproštajna utkamica obilježava njega, njegov život. Nadam se punoj „Marakan“, pozvao bih sve navijače, ne samo navijače, nego i sve one koji su ga voljeli i poštovali. Ne samo zbog sporta, nego zbog svega onog što je učinio u životu. Da dođu na stadion i da se nekako i mi dostojno oprostimo od njega ovdje u Srbiji.
Zatim se vratio na djetinjstvo.
– Mi smo odrasli u jednoj, nije to bila mala, to je bila velika porodica, ne mogu da kažem da je bila siromašna. Nekada je postojao taj srednji stalež. Mi smo imali tu jednu sobu i jedan krevet. Živjeli smo tu do moje 14 godine kada sam otišao na školovanje u Zagreb, on je sa sedamnaest otišao u Novi Sad. Mnogo mi je teško kada pričam sada – pričao je Dražen, koji je nakon toga zaplakao.
Rekao je da se Miha nikada nije vodio novcem u karijeri gdje god da je prelazio.
– Nije kao današnji klinci kada neko spomene Real Madrid i ove ostale velike klubove i donesu gomilu para, oni polete za tim. On se vodi nečim drugim, vodio se time da želi da napreduje, da ide korak po korak i u tome je uspio. Imao je sreće da dođe u Vojvodinu i budu šampioni, poslije toga da mu se otvori put ka Zvezdi, da bude i evropski i svjetski šampion, i dalje da ne nabrajamo. Svi znamo gdje i kako ga je put vodio dalje. Nikad on nije težio ka novcu, nikad mu novac nije bio na prvom mjestu, i kao što sam rekao potičemo iz siromašne porodice, ali to je sve mislim doprinos naših roditelja koji su nas tako vaspitavali – naglasio je Mihajlović, a prenosi „Telegraf“.
Siniša je uvijek imao tu neku odlučnost u sebi, imao je istrajnost. Nikad nije ostavljao posao na pola, uvijek je to želio da završi, da privede kraju. Ispričao je u kakvoj je teškoj situaciji bila njihova majka, koja je Hrvatica, kada je nakon rata odlučla da krene za svojim mužem i sinovima.
– Potičemo iz porodice mješovitog braka, majka nam je Hrvatica, otac nam je pravoslavac. Bilo je tu dosta problema kada je nastao taj rat, tamo kod nas u našim krajevima s jedne strane porodica majke koja nije podržavala to što je ona udata za pravoslavca. Oni prije toga nisu pokazivali to, bili smo zajedno, smatrali smo da smo Jugosloveni. Nikada se nije dovodilo u pitanje da li je neko Srbin da li je neko Hrvat. Mi smo bili Jugosloveni, tako su nas i roditelji vaspitavali. Onda se došlo to što je došlo i došlo je do tih raznoraznih podjela. I u porodici, a i među prijateljima. Jako je to teško bilo, naročito našoj majci koja je bila na dvije strane. Ona se odlučila da bude uz svoju porodicu i da krene za svojim sinovima i mužem. Ona je najveći teret osjetila na sebi. Ona je jaka žena, kao što ste vidjeli do sada.
Otkrio je Dražen i neke anegdote sa Ljupkom Petrovićem, legendarnim trenerom koji je trenirao Mihu i u Vojvodini i u Zvezdi.
– Postoji ta anegdota da kada je vidio Petrovića par godina nakon osvajanja KEŠ-a da je bacio cigaretu iz ruke. A postoji još jedna anegdota što se tiče Ljupka i Siniše. To nije bilo doba karantina, svi su bili u svojim stanovima prije utakmice. Ljupko je sa još jednim čovjekom obilazio igrače i dolazio do stana da provjeri da li su kod kuće. U jednom trenutku je došao kod njega u stan, Siniša je bio sa nekom djevojkom. Znao je da dolazi Ljupko pošto mu je bilo javljeno. Kada je zazvonio na vrata on je djevojku izbacio na terasu. Bila je zima. Brzo je uzeo karte i razbacao je po stolu kao da dvoje igraju. Kada je Ljupko ušao pitao ga je “šta radiš ti”? Siniša mu je odgovorio da igra karte, a Ljupko ga je upitao “Kako to igraš karte sam sa sobom”? I Siniša mu odgovori da često igra sam sa sobom karte da to nije ništa čudno. Ljupko je povjerovao u tu priču, otišao je nazad i sutradan se sreo sa svojim prijateljem Mišom Gavrilovićem i ispričao mu je to sve. Rekao je Miši “vjeruj mi bolje da sam mu našao nešto u stanu nego što sam vidio da igra karte sam sa sobom. Ovaj mali je skrenuo sto posto”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu