Ruđeri je to priznao tokom razgovora sa sjajnim urugvajskim napadačem Dijegom Forlanom u emisiji “90 minuta fudbala” koju sam vodi. Tajna čuvana 26 godina isplivala je, naizgled, sasvim slučajno, piše Sportblic.
Naime, kada je Ruđeri, koji je bio u onoj čuvenoj “Maradoninoj reprezentaciji” koja je pokorila planetu 1986. godine, a četiri godine kasnije titulu ispustila u finalu (Zapadna Njemačka je tada bila bolja sa 1:0), pitao Forlana šta misli o “neobičnom meču” između njihove dvije selekcije u borbi za Mundijal 2002, slavni špic je rekao da ne zna ništa o tome jer tu utakmicu nije ni igrao.
Uslijedila “Forlanova kontra”:”A koliko si ti takvih utakmica odigrao?”
Ruđeri je šokantno rekao: “Sjećam se samo jedne. Protiv Hrvatske”.
U pitanju je bio prijateljski meč u Zagrebu, 1994. godine, koji je Hrvatskoj, nedugo po proglašenju nezavisnosti, a dok je krvavo rasparčavanje SFRJ još uvek trajalo, poslužio i kao slanje važne poruke svetu, a “gaučosima”, prosto, kao priprema za Svjetsko prvenstvo u SAD.
Oskar Ruđeri je naglasio da je utakmica “bila u potpuno pogrešno vrijeme”, jer je turneja bila naporna (igralo se u svega nekoliko dana razmaka protiv Ekvadora, Izraela, a onda i “vatrenih”), pa je “čitava ekipa Argentine u Zagreb došla premorena”, i to toliko “da su pojedinci jedva stajali na nogama”.
Po njemu, ključnu ulogu u namiještanju imali su tadašnji saigrači iz Sevilje, Dijego Maradona i Davor Šuker.
Pamtim vrlo dobro kako su Hrvati tada imali strašan tim, sa Bobanom, Šukerom, onim plavušanom iz Reala… Prosinečkim. Bili su baš naoštreni, a mi – jedva stajali na nogama. Maradona je bio u odličnim odnosima sa Šukerom i odmah je pao dogovor na svim dijelovima terena: Nećemo napadati jedne druge – otkrio je Ruđeri.
Meč na Maksimiru, pred 38.000 gledalaca i po velikom pljusku, završen je bez pogodaka, uz veliko zadovoljstvo Argentinaca jer nisu morali previše da se trude, a istovremeno – na veliki ponos “vatrenih”.
Mada, pitanje je i kako bi se meč završio da su domaći “dodali gas” jer jeste sa druge strane bio tim u kome su uz Maradonu bili još i Gojkočea, Čamot, pomenuti Ruđeri, Serhio Vaskez, Sensini, Redondo, Simeone, Balbo, Batistuta i Kaniđa, ali su za Hrvate igrali Ladić, Bilić, Jerkan, Štimac, Jarni, Asanović, Boban, Jurčević, Prosinečki, Turković i Šuker.
Svi sem Jerkana, Jurčevića i Turkovića četiri godine kasnije bili su treći na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu