Ognjenović se poslije fudbalske karijere okrenuo trenerskom poslu, te je tako sada na čelu premijerligaša Zvijezde 09, ali je poslije pet treninga, morao sa ekipom na pauzu zbog virusa korona.
Sada sam u Beogradu zbog virusa korona. Trenersku karijeru počeo sam u mlađim kategorijama Crvenoj zvezdi i u kojoj smo bili uspješni, da bih onda otišao u reprezentaciju Srbije do 17 godina. Na Evropskom prvenstvu nas je minut dijelio do prolaska u osminu finala, primili smo gol u posljednjim trenucima – započeo je Ognjenović.
Nekadašnji napadač je otkrio i to kako je završio u Crvenoj zvezdi kao šesnaestogodišnjak.
– Zvezda me je primjetila dok sam nastupao za Mladost-Gošu iz rodne Smederevske Palanke. Igrao sam u selekciji lige i poziv Zvezde je stigao tri godine nakon što su osvojili titulu šampiona Evrope. Trener je bio Ljupko Petrović, imao sam samo 16 godina i odmah me je ubacio da treniram sa prvim timom.
Prvi tim, koji je bio sastavljen od velikih imena srpskog fudbala bio je sve, samo ne običan izazov za mladića poput Perice.
– Pogledaš u stranu i vidiš Darka Kovačevića, Dejana Ramba Petkovića, Dejana Stankovića, Đorovića…Odlična ekipa. Svima je bilo sjajno u svlačionici. Kao mladić sam slušao i trenirao – rekao je Ognjenović.
Ratni sukob u zemlji doveo je i do problema u fudbalu, a Ognjenović je ubrzo napustio Beograd i otisnuo se ni manje ni više nego u Real Madrid.
– Sa Realom sam imao prvi kontakt dvije godine nakon što sam prešao. Znao sam da postoji interesovanje, dugo su me pratili kako igram i željeli su sve završiti na ljeto 1998, ali nisu postigli finansijski dogovor sa Zvezdom. Na kraju su ipak poslali zadovoljavajuću ponudu u januaru i tako sam i potpisao za Real.
Kada bismo tadašnju vrijednost novca konvertovali u sadašnji momenat, Ognjenović je potpisao za 2.500.000 evra, što je onomad bila velika cifra u svetu fudbala.
– Stigao sam posljednjih dana prelaznog roka, otišao na stadion, upoznao predsjednika. Sve smo potpisali, imali konferenciju za štampu…Sve je to bilo nevjerovatno, imao sam samo 21 godinu – otkriva Ognjenović.
S obzirom na to da je u domovini bila zategnuta politička situacija, Ognjenović je znao da mu u Madridu neće biti lako.
– Našim ljudima u Jugoslaviji bilo je onemogućeno da gledaju mečeve iz Španije. Očekivao sam tako nešto. Ljudi me nisu poznavali ovdje. Madrid je ogroman i mladić poput mene nije mogao imati veću slavu od Roberta Karlosa, Jera ili Mijatovića. Peđa mi je mnogo pomogao u adaptaciji, ali nije bio jedini.
Šta se dogodilo sa Tošakom?
Nisam imao vezu s njim … Stranci koje je on želio su došli, a ja sam bio mlad i povrijeđen. Želio sam da mu pokažem da mogu da igra. Ali ne. Poštovao sam odluku. Znate kakav je Tošak. Malo je zatvoreno. Nije mi davao mogućnosti. Samo nekoliko minuta kada je odlazio iz Madrida. Tada je došao Del Boske i sve se promijenilo.
Kako?
Del Boske mi je dao još minuta. Sa njim je bilo dobro. Trenirao sam vrlo dobro, svi su to vidjeli. Igrao sam je sasvim dobro. Ok, nisam uvijek bio starter, ali igrao sam 45 minuta, 30 minuta. U Ligi šampiona uvodio me protiv Bajerna i Junajteda … Ocjene su bile dobre. Malo sam igrao, ali ono što sam igrao puno mi je pomoglo. Del Boske je imao poseban karakter. Zatim je uslijedila promjena predsjednika, sa drugim planovima. Došao je Figo i Valdano mi je odmah rekao da mogu da mijenjam klub …
Najveća prepreka za prilagođavanje ipak, nisu bili faktori poput jezika, kulture, već povreda…
– Najgora je bila povreda leđa. Brzo sam naučio jezik, sa sedam ili osam mjeseci sam već govorio španski. Ljudi su bili super, kvalitet života u Madridu – izuzetan. Sve je bilo u redu osim te povrede leđa koju sam zadobio ubrzo nakon što sam počeo da treniram. Stvarno sam želio da igram, a to je bila velika prepreka.
Ognjenović se ne slaže da je bio jedan od najvećih promašaja kluba.
-To mogu da kažu samo oni koji me nisu gledali kako sam igrao i trenirao. Oni koji samo gledaju statistiku, pa sud donose po tome koliko sam mečeva odigrao i koliko sam golova dao.
Nezaobilazna tema za španske medije bio je i Luka Jović.
– Znam ga, ali nisam imao priliku da radim sa njim, on je iz druge generacije. Veoma talentovan igrač, dao je mnogo golova u Nemačkoj. U Madrid je stigao sa velikom željom, svi to vide. Ima mnogo kvaliteta.
Povratak poslije virusa korona Jović je obilježio povredom zbog koje mora da odsustvuje šest nedjelja.
– Mora dati sve što može. Kvalitet ima, to je vidljivo. Sve što se događa, zavisi od mnogo faktora, poput povreda. Real je klub koji uvijek traži najviše i ponekad mogu biti okrutni prema fudbalerima, jer ako ne daš sve od sebe, ubrzo dolazi zamjena. Tako to funkcioniše u velikim timovima – rekao je Ognjenović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu