Ostalo

Šahovski besmrtnici (9): Međučin u Aljehinovoj vladavini

Kada bi se pravila rejting lista svjetskih prvaka u šahu Maks Eve bi vjerovatno u svim anketama zauzeo posljednje mjesto.

FOTO: FIDE/SCREENSHOT

Svaki šampion imao je nesumnjive kvalitete, koji su ga i dovodili do trona. Imao ih je i ovaj Holanđanin, kome je šah, zbog posvećenosti profesorskom radu u djevojačkom liceju u Amsterdamu, više predstavljao hobi u slobodno vrijeme.

Dr Maks Eve zapravo je prvi klasičan primjer doniranog šahiste, kome je, svojim ulaganjem i organizovanjem mečeva sa iskusnim šahistima kao što su Kapablanka, Aljehin, Bogoljubov, Keres i Reti (sve ih je izgubio), država polako utirala put ka titulu šampiona. Poštovaoci njegove igre bi, u svakom slučaju, istakli da nije mala stvar savladati neponovljivog Aljehina u meču od 30 partija. Sa druge strane, poznavajući okolnosti koje su pratile ovaj meč, vječno će se postavljati pitanje: „Šta bi bilo da je…“

Eve - Kapablanka

Ne može se opovrgnuti činjenica da je Aljehin prije ugovaranja meča 1935. zahtijevao pravo na revanš, vjerovatno poučen time što je sa prijatnim Holandezom odigrao težak meč 1927. godine, dobivši ga sa minimalnih 5½:4½. To je bio, kasnije se ispostavilo, ispravan potez četvrtog svjetskog prvaka.

Meč je počeo odlično za Aljehina, koji je zabilježio tri pobjede u prve četiri partije, i činilo se da ni domaći teren, ni Kmoh i Maroci kao sekundanti, ni Eveove obimne pripreme u Beču, gdje su mu pomagali Grinfeld, Špilman i Beker, neće pomoći da se časno izvuče iz meča. Međutim, pomoć je došla sa neočekivane strane. Na dvanaestu partiju Aljehin dolazi potpuno pijan, a na navodno Eveovo pitanje: „Doktore, hoćete li da odložimo partiju za sutra“, odgovara odrečno.

Prelomni trenutak desio se u 20. partiji kada je svjetski šampion, pri vođstvu od dva poena razlike, ponovo posegnuo za konjakom. Svjedočenja govore da je tog 19. novembra Aljehin zakasnio na partiju. Razlog tome je, kako se kasnije saznalo, sumnjivo 45-minutno kašnjenje šofera, koji ga je trebao odvesti na partiju, a elemente trilera u ovu priču unosi naknadno lutanje ulicama (!) zbog čega je šampion demonstrativno sjeo u voz kako bi konačno stigao na cilj. Organizatori su pomjerili početak partije za jedan sat ali, kada su ga vidjeli pijanog kako dolazi, nisu htjeli ni da čuju za odlaganje partije.

Aljehin - Eve

– Prvo je odbijao da sjedne za šahovski sto, galameći i vrijeđajući protivnika. Pošto je bio prinuđen da odigra partiju, jedva je pomjerao figure – zabilježili su savremenici.

Aljehin je poslije ove partije, kako je pisao Emanuel Lasker, „ličio na demoralisanu vojsku koja se u divljem bijegu više ne služi svojim oružjem“. Bez obzira na sve okolnosti i na to što je Aljehin svojim ponašanjem svesrdno pomagao protivniku, tek remijem u posljednjoj partiji Eve uspijeva da se nakon 15½:14½ upiše u šahovske besmrtnike.

U Holandiji je počelo veliko slavlje. Jedna ulicu u Utrehtu, pa čak i određene vrste tulipana i cigareta, dobijaju ime novog šampiona. Dodjeljuje mu se visoko odlikovanje, a u njegovu čast je komponovana i pjesma „Naš Eve je pobijedio“.

Dvije godine kasnije dolazi do revanš meča u Hagu. Eve se kasnije žalio da je potcijenio protivnika, ali rezultat od 9½:15½ sugeriše zaključak da je bio samo međučin u Aljehinovoj vladavini. Kao utjeha ostala mu je titula eks šampiona, koju više niko nije mogao da mu oduzme, i opravdanje: „On (Aljehin) nije igrao mnogo bolje 1937, ali ja sam izgubio taj drugi meč jer sam bio veliki optimista. Moram reći da to nije bio Aljehin iz 1931, nego mnogo slabiji.“