Ostalo

Šahovski besmrtnici (6): Pijanista koji je slamao ženska srca

Kapablankina igra bila je, po riječima Mihaila Botvinika (šestog svjetskog prvaka), „slična interpretaciji genijalnog pijaniste, koji tokom koncerta stvara tzv. muzičku sliku a da pri tome nisu čujni pojedinačni zvuci od svakog udara prstiju po klavijaturi“.

FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Ipak, primjećuje se ekonomisanje s vremenom, jer salonskim renijima, koji su do tada bili nepoznati u praksi, kad god može izbjegava borbu s jačim protivnicima.

U zasluge Hoze Raula Kapablanke ubraja se i organizovanje prvog turnira kandidata, 1926. u Njujorku, na kojem je pobijedio, ostavivši Aleksandra Aljehina dva i po poena iza sebe. Prije početka turnira pokušao je da „na mala vrata“ provuče klauzulu kojom bi eventualni izazivač morao da osvoji minimalno drugo mjesto, ali je nakon Aljehinovog žestokog protesta odustao od tog zahtjeva.

Sljedeće godine dolazi do njihovog međusobnog meča u Buenos Airesu i na taj način su se ostvarila Aljehinova predviđanja. Naime, on je još 1914, analizirajući partije sa turnira u Petrogradu, izjavio da mora dosta da uči kako bi izašao Kubancu na megdan, iako je Lasker još uvijek bio šampion!

Aljehin i Kapablanka za šahovskom tablom — FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Igrajući crnim figurama u prvoj partiji Rus bilježi prvu pobjedu (!) protiv Kapablanke, a nakon 34 odigrane partije meč se 29. novembra završava u njegovu korist sa iznenađujućih 6:3. Inače, ugovorom je bilo precizirano da se u slučaju rezultata 5:5 meč proglašava neriješenim čime bi Kapablanka zadržao titulu.

Dugogodišnji mit je razoren. Međusobni odnosi zahlađuju i oni do 1936. više ne igraju na istim turnirima. Do revanš meča ne dolazi iako je Kapablanka upućivao izazove 1928, 1931. i 1938. godine. Tada je Aljehin ili postavljao teške uslove ili davao prednost slabijim igračima, ali kada je 1941. sam zatražio meč kako bi izašao iz zaraćene Evrope, Kapablanka je bio toliko narušenog zdravlja da mu nije ni odgovorio.

Nakon gubitka titule i oreola nepobjedivosti igrao je još desetak godina izuzetno snažno, ali ga se protivnici više nisu bojali. Ostvario je 21 trijumf na 35 turnira, dobio je devet i izgubio jedan meč. Kako genije nije imao potrebu „da se usavršava ili čeliči svoj karakter“ laki uspjesi su doprinijeli relativno brzom silasku sa scene.

Sebe je prvenstveno smatrao diplomatom, bavio se novinarstvom, lovom i tenisom, a poput Laskera je odlično igrao i bridž. Ništa ljudsko mu nije bilo strano, osim pušenja, tako da se može reći da su navike gospodarile njime. Njegova pojava privlačila je na turnire i pripadnice ljepšeg pola, kojima je slamao srca iako „ni uz najbolju volju nisu mogle razlikovati lovca od skakača“.

Umire od izliva krvi u mozak 8. marta 1942. u Njujorku, u istoj bolnici u kojoj je okončao svoj životni put Emanuel Lasker 14 mjeseci ranije. Sahranjen je u Havani uz najveće počasti.

Dvoboj

Jednom prilikom (1922. godine) u Monte Karlu su se istovremeno zatekli Kapablanka i Nijemac Erih Hagenloher, svjetski šampion u bilijaru.

Kako je Kubanac bio poznat po dobroj igri u dominama, golfu, kartama i bilijaru, vlasnik jednog kazina je organizovao mini meč. Kapablanki je data „fora“ od 75 poena u igri od 100 karambola, a Hagenloheru čitav top, sa polja a1.

Svako je pobijedio u svojoj disciplini: Hagenloher sa 100:94, a Kapablanka matom u 18. potezu.