Ostalo

Šahovski besmrtnici (4): Mikelanđelo šahovskog svijeta

Laskerova veličina bila je u snazi njegovog talenta, koji je mogao da žanje uspjehe uprkos svim hendikepima.

FOTO: COLLECTION OF THE WORLD CHESS HALL OF FAME

Na štakama zastarjelih varijanata i u teškoj bundi svojih šahovskih filosofema dolazio je Lasker bez dobrih priprema na turnire i onda, kada ga izazovu, odbacivao štake i trčao bolje od svih, napisao je jednom Vladimir Vuković, zagrebački publicista.

Iz velikih finansijskih problema Lasker je, kao odličan poznavalac svih igara na kartama, završetkom Prvog svjetskog rata pokušao da izađe izdajući „Enciklopediju igara“, ali je ipak bio primoran da 1921. prihvati izazov Hoze Raula Kapablanke. Havanski šahovski klub dao mu je 11.000 dolara na ruke, a svoj pristanak Emanuel Lasker je opravdao sljedećim riječima: „Novac je ona prokleta stvar koja je čovjeka u stanju da navede na najgore odluke u životu“.

Katastrofalan poraz i napuštanje „drugog meča stoljeća“ (prvi je bio Lasker – Taraš 10½:5½, 1980. godine) kod rezultata 0:4, uz 10 remija, poštovaoci njegove igre objašnjavali su starošću i bolešću. U pitanju je ipak bila očita nepripremljenost i nonšalantan ulazak u meč protiv genijalnog Kubanca.

izložba o Emanuelu Laskeru — FOTO: GFHUND/WIKIPEDIA

Da Lasker nije klonuo duhom pokazuje veličanstvena pobjeda na možda najvećem turniru svih vremena, održanom u Njujorku tri godine kasnije. Iz 20 partija sakupio je 16 poena (!); poen i po više od Kapablanke, četiri od Aleksandra Aljehina, dok su ostali igrači imali status posmatrača.

U Moskvi 1925. ponovo je ispred novog šampiona nakon čega je uslijedila pauza od devet godina neigranja. Osvajanjem trećeg mjesta, opet u Moskvi, ispjevao je svoj „labuđi pjev“ nadmašivši još jednom Kapablanku, koji je ovog puta već sedam godina nosio epitet svrgnutog kralja.

Stvaralačku snagu „Mikelanđela šahovskog svijeta“ precizno je oslikao čuveni Albert Ajnštajn. Prisjećajući se zajedničkih šetnji, na kojima su razmjenjivali svoje misli, Ajnštajn se javno požalio: „To je bila ponešto jednostrana izmjena, u kojoj sam više primao nego što sam davao, jer tom eminentno produktivnom čovjeku bilo je uglavnom prirodnije da vlastite ideje oblikuje nego da se unese u ideje nekog drugog“.

Albert Ajnštajn

Lasker je vjerovao u odbranu i njoj može zahvaliti za većinu odličnih rezultata. Protivnici su se često, uvjereni da su postigli dobijenu poziciju, opuštali, pa im je neočekivani Laskerov otpor djelovao poput groma iz vedrog neba. Tamo gdje bi svi drugi bezvoljno privodili partiju kraju – do neminovne predaje, drugi svjetski prvak je pronalazio skrivene resurse, stvarajući dodatne komplikacije na tabli (zbog toga ga je Vasilij Smislov nazvao pjesnikom za tablom).

Rukovodio se biblijskom izrekom „Ko traži, naći će“, govoreći: „Treba biti vjeran i dosljedan principima ne dopuštajući nikad da iluzija prividnih i stvarnih prijetnji nadvladaju. Savjesno treba tražiti i marljivo ispitati sve mogućnosti za odbranu svoje pozicije, povlečeći se samo pred silom i nadmoćnošću dok one postoje, ali ni pedalj dalje – to je etos svake odbrane.“

Napušten od svih, protjeran iz nacističke Njemačke zbog svog jevrejskog porijekla, Lasker u Njujorku zatvara veliku stranu šahovske istorije 13. januara 1941. godine.