Ostalo

Šahovski besmrtnici (19): Sunce koje se rađa

Za vrijeme okupacije teško smo živjeli; majka se mučila da obezbijedi ono najosnovnije za nas troje maločjetne djece, prisjećao se Boris Spaski vremena kada je zbog opsade Lenjingrada evakuisan zajedno sa ostalih pola miliona stanovnika preko zaleđenog Ladoškog jezera.

FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Kao u svakom drugom ratu, vladali su glad i neimaština, a Boris je imao posebno teško djetinjstvo jer je rano ostao bez oca. Završetkom rata porodica se vraća u Lenjingrad i u ovom gradu tri godine kasnije, kao 11-ogodišnjak, prima prve pohvale za dobru igru od Mihaila Botvinika, koji je tada držao simultanku.

U mladosti su ga, pored šaha, privlačili boks i atletika (skakao je 185 cm uvis) ali je ubrzo shvatio da se vrhunski rezultati mogu postići samo u jednoj disciplini.

– Ne žalim što sam ostavio atleiku jer sam u šahu otjelotvorio svoje najintimnije ambicije. U atletici sam najviše mogao da preskočim 202 cm. To su, uostalom, s lakoćom postigli moji drugovi s kojima sam počinjao da se bavim ovom granom sporta – rekao je jednom Boris Spaski.

Prvi značajni rezultat postiže 1953, na svom prvom izlasku na međunarodnu scenu, u Bukureštu. Više od osvojenog četvrtog mjesta sigurno ga je obradovala pobjeda protiv Vasje Smislova, kojeg uspijeva da savlada i tri godine kasnije na Turniru kandidata u Amsterdamu. Bio je to jedini poraz budućeg svjetskog šampiona i pobjednika ovog skupa najjačih šahista svijeta, dok je Spaski zauzeo treće mjesto.

Karakteristika tog vremena je potpuna dominacija sovjetske šahovske škole čiji se kraj nije nazirao, jer su, pored „starog“ Botvinika i dokazanih Davida Bronštajna, Efima Gelera i Vasje Smislova, polako ali sigurno stasavali Tigran Petrosjan, Mihail Talj, Lav Polugajevski, Viktor Korčnoj, Leonid Štajn i čitava generacija mladih šahovskih lavova.

Spaski je rođen 30. januara 1937. godine. Šah je naučio da igra u petoj godini i, šiban životnim nedaćama, uglavnom se kreće pozicionim putevima, putevima koji vode utabanim stazama. Promjenom trenera, početkom šeste decenije XX stoljeća, više vremena posvećuje izgrađivanju kombinatornog stila. Univerzalnost u igri kasnije će mu pomoći da uspješno savlada mnoge prepreke do titule svjetskog prvaka ali ovog puta na nizu turnira ne uspijeva da se popne na sam vrh, što zbog čestog nuđenja remija, što zbog nedovoljne spremnosti za odlučujuće partije.

Osvajanjem trećeg mjesta na prvenstvu SSSR u Moskvi 1955. izborio se za učešće na međuzonskom turniru u Geteborgu, gdje plasmanom na sedmo mjesto ispunjava normu za titulu velemajstora. Nedostaci u igri i porazi u posljednjim kolima od Talja i Štajna, kada su mu bili dovoljni neriješeni rezultati, eliminišu ga iz ciklusa za prvenstvo svijeta zbog čega mora da propusti nastupe u Portorožu 1958 i Štokholmu 1961. godine.

Dva teška udarca vjerovatno bi izbacila iz igre većinu drugih igrača, ali ne i Spaskog, koji postaje poznat po tome što iz svake nevolje izvlači pouku. Zaredao je sa pobjedama na 31. prvenstvu SSSR 1963, te zonskom (Moskva) i međuzonskom turniru (Amsterdam) godinu dana kasnije. Ovaj posljednji bio je, po vlastitom priznanju, najteži u njegovoj karijeri. Slab start uspio je da nadoknadi sa osam uzastopnih pobjeda čime postaje jedan od osmorice kandidata za Petrosjanovog izazivača.

Tigran Petrosjan i Boris Spaski

Na prva dva meča (na ispadanje), održana u Rigi 1965, Spaski dobija Paula Keresa sa 6:4 i robusnog Gelera sa laganih 5½:2½, a ništa manje ubjedljiv nije bio ni Talj, koji na Bledu eliminiše Lajoša Portiša i Benta Larsena. Finalni meč između protivnika koje je Maks Eve okarakterisao rečenicom: „Talj je meteor, Spaski sunce koje se rađa“, održan je u Tbilisiju i bio neizvjestan do rezultata 4:4. Ovakav tok susreta potvrtavao je izvjesne sličnosti u poimanjima šaha dvojice neumornih boraca.

– Kao i Spaski, ne mogu da igram kada je grobna tišina u Sali. Za mene, naime, to nije nikakva galama već reakcija publike, a ja sam na podijumu i osjećam se kao umjetnik – opisao je Talj.

Veću umjetnost i manje umiranje u ljepoti ispoljio je ipak Boris Vasiljevič Spaski, pobijedivši u sljedeće tri partije i time trijumfalno okončao meč.