Ostalo

Šahovski besmrtnici (15): Krijumčar krhkog zdravlja

Istina je da me porede s velikim Laskerom, što je izuzetna čast za mene. Razlika je u tome što su za njega govorili da je bio izgubljen u svakoj drugoj partiji, a za mene da sam izgubljen u svakoj!

FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Duhovitu opasku je često ponavljao Mihail Talj na optužbe svojih kolega.

Poređenje s Emanuelom Laskerom, drugim svjetskim šampionom, nije bila slučajnost. Talj je, slično ovom filozofu, do tančina sprovodio strategiju da se iza šahovskih figura krije čovjek sa svim svojim vrlinama i manama. Njegov nemirni, možda bi se moglo reći i buntovni duh nije dozvoljavao protivniku da se opusti niti jednog trenutka. Kada bi se to i desilo, uslijedila bi fantastična žrtva, obično van svake logike, koja podiže adrenalin i izaziva olujni košmar u misaonom procesu protivnika.

Analize su pokazivale (lako je biti general poslije bitke) da je Talj rušio sve mostove za sobom i da su to u velikom broju slučajeva bile kombinacije sa „rupom“, ali probleme je trebalo rješavati za tablom tako da je rijetko bio kažnjavan za svoje greške.

Jednom je Maks Eve o njemu napisao: „Zbog brzine kojom se nametnuo na šahovskoj sceni mnogi stručnjaci su ga uporedili sa Polom Morfijem ili vidjeli u njemu hipnotizera. Predivne kombinacije kojima je Talj zadivio svijet podsjećaju na neuporedivu vještinu Aleksandra Aljehina. Čak ni u najtežim trenucima svoje šahovske karijere T%alj nije posustao i još uvijek ponosno stoji na principima svog borbenog i dinamičkog stila.“

Fišer - Talj — FOTO: ULRICH KOHLS/WIKIPEDIA

Mihail Nehemejevič Talj poput meteora je zasjao na šahovskom nebu i ostavio pustoš za sobom. Praktično u jednom naletu osvojio je titulu šampiona, koju je, kao i Smislov, držao „samo jedno ljeto“.

Svoj životni put počeo je 9. novembra 1936. u Rigi. Naučio je da čita u trećoj godini, u petoj se prvi put upoznao s tajnama drevne igre, a od ostale djece se razlikovao po fenomenalnoj memoriji. Zadatke iz matematike rješavao je napamet. Kada je krenuo u školu, umio je da množi trocifrene brojeve, pa su ga odmah prebacili u treći razred. Nastavne procese je savladavao tri godine prije svojih vršnjaka, tako da je student književnosti postao u 16. godini, po specijalnom odobrenju Ministarstva prosvjete!

Kao dijete stizao je da se aktivno bavi i fudbalom, pa se slučajnosti, ili njegovoj tvrdoglavosti, može zahvaliti što je ipak izabrao šah za svoju profesiju.

– Možete li me naučiti da igram šah tako da pobijedim svog brata – bio je osnovni motiv odlaska u gradski klub.

Noćima je bio budan analizirajući partije i ta neograničena ljubav prema drevnoj igri počela je da se odražava i na njegovo zdravlje, što je postalo očigledno već u 25. godini, nakon revanš meča s Mihailom Botvinikom.

– Ako bi zakonom zabranili šah, postao bih krijumčar – govorio je često ovaj gorostas, koji je već u 30. godini postao veteran.

Poslije dvostrukog osvajanja (1957. u Moskvi i 1958. u Rigi) titule prvaka svoje zemlje, Gusar iz Rige (tako su ga kasnije nazvali) bio je suočen sa „prijetnjom“ Marka Tajmanova da će napustiti šah ako i treći put uzastopno postane šampion SSSR. Da li zbog samilosti prema kolegi ili nečeg drugog, tek Talj je sljedeće godine u Tbilisiju podijelio drugo mjesto s Borisom Spaskim.

Do pojave Miše Talja skeptici su prognozirali lagano umiranje šaha kojem je, voljeli su da citiraju Laskera, prijetila smrt od remija. Svježu injekciju u uspavani organizam unijelo je Taljevo poimanje: „Ja uvijek vidim jedini izlaz – pobjedu. Dogodi li se da budem poražen, ne tugujem zbog toga. Izgubim li danas, pobijediću sutra.“