Slobodno se može reći da je životni put ovog mladog fudbalera bio i više nego trnovit. A kako sreća prati hrabre, tako je bila njegov vjerni pratilac na ovom ludom putovanju.
– Uzeo sam ranac i otkrio jednom prijatelju da idem u svijet. Roditelji su mislili da sam u školi, a ja sam isključio mobilni i nisam se javljao sljedeća tri ili četiri mjeseca. Mislili su da sam mrtav – ovako počinje priču mladi fudbaler porijeklom iz Senegala.
On se otisnuo u neke ljepše predjele, a na tom putu vodila ga je želja za uspjehom.
– Autobusom sam došao iz Senegala u Maroko. Ali, to je bio najlakši dio puta. Poslije smo morali na brod, ali ja nisam imao novca. Danima sam spavao u morskoj luci i nadao se da će me neko prebaciti do kopna. Pojavio se neki čovjek i prebacio me. Sreća me je i tu poslužila. Ja ne znam da plivam, a ko zna šta bi se dogodilo da se brod kojim slučajem potopio – kazao je on.
Uspio je da se dokopa Italije, ali tu nije kraj njegovim dogodovštinama.
– Ostao sam, bez novca i ičega. Spavao sam na ulici. Ako bih pojeo sendvič, mojoj sreći ne bi bilo kraja. Rim mi je bio nova kuća, a zatim su mi preporučili da pređem u Peskaru – istakao je Kulibali.
To je i učinio, gdje su ga ubrzo ‘uočili’ fudbalski agenti i on je ubrzo obukao dres Peskare. Sada mu je sve potaman, a roditelji koje je stavio na velike muke, mogu da odahnu.
– Bili su jako ljuti kada sam pobjegao. Otac nije htio da priča sa mnom i jedva smo se pomirili. Majka je plakala kada je čula da sam nestao. Nisam je vidio dvije godine i jako mi nedostaje – iskren je ovaj 23-godišnji fudbaler, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu