Ovako za “Blic” kroz kiseli osmjeh fudbalska legenda Roberto Bađo otkriva najveću boljku svoje briljantne karijere tokom koje je, između ostalog, igrao za tri najveća italijanska kluba Juventus, Milan i Inter.
Za reprezentaciju “azura” popularni “Mali Buda” postigao je 27 golova, što ga čini četvrtim najboljim strijelcem u istoriji nacionalnog tima.
Deceniju i po nakon što je “okačio kopačke o klin” Bađo pamti najviše jedan promašaj, čuveni penal protiv Brazila na Svjetskom prvenstvu 1994. u SAD i loptu koja je otišla iznad prečke. Zapravo taj trenutak nikada nije zaboravio.
I dan danas ne spavam zbog tog penala. Kada sam bio dječak, sanjao sam da igram finale Mundijala sa Brazilom. Rastao sam sa tom željom i sanjao da igram to finale. Nažalost, san je jedno, a realnost drugo. Nisam sanjao tu realnost. Nikada nisam promašio penal, čak ni na treningu do tog finala. Dječački san mi se srušio, ali iz tog poraza izvukao sam pouke koje su mi značile i van terena – ističe Bađo.
On je o tom finalu napisao knjigu “San poslije” ili “Vrata ka nebu”, gdje je promašeni penal pokušao da sagleda i kao veliki poklon čuvenom vozaču Formule 1 Ajrtonu Seni, poginulom svega dva mjeseca prije finala Mundijala.
“Mali Buda” je profesionalno igrao fudbal samo u Italiji, a imao je fanove širom svijeta, pogotovo na ovom podneblju. Zanimljivo je da u klupskoj karijeri nije osvojio nijedan Kup, odnosno Ligu šampiona. Zato neizmjerno poštuje čuvenu generaciju Crvene Zvezde, koja je 1991. godine podigla “ušati trofej”.
– Zaista je to bila sjajna ekipa sa velikim igračima i ogromnim talentima. Svakako bi ta ekipa pobjeđivala i kasnije. Savićević, Mihajlović i Jugović su bili odlični igrači, ali bih izdvojio Savićevića, jer sam ga u Milanu upoznao ne samo sa sportske već i ljudske strane. Cijeli život sam nosio na leđima “desetku”, ali kada došao u Milan – to je bio broj Savićevića. Bilo mi je prirodno da on nosi “desetku”, a da ja uzmem neki drugi broj. To je bio moj čin poštovanja prema njemu – naglašava Bađo.
Uijvek odmjeren u izjavama “Mali Buda” nalazi riječi opravdanja i za finale ovogodišnje Lige šampiona koje je razočaralo mnoge ljubitelje fudbala.
– Ja nisam razočaran. Finala su uvijek teška. Rijetko kad se u finalu vidi lijepa igra. Želja da se pobijedi stvara probleme za ljepotu igre. Nekada postoji strah od poraza, a nekada i od pobede. Mislim da je na kraju ispao pravedan rezultat zbog svih rezultata koje je Liverpul postigao ove godine – smatra legendarna italijanska “desetka”.
Poslije 2013. godine ovo je bila prva borba za klupskog šampiona bez Kristijana Ronalda ili Lionela Mesija. Primjetio je to i Bađo, četvrti najbolji fudbaler 20. vijeka po onlajn izboru fanova fudbala. “Mali Buda” se u toj anketi našao odmah iza Maradone, Pelea i Euzebija.
– Mesi ili Ronaldo. Pričamo o dva marsovca. Da sam trener, bilo bi mi svejedno koga ću od njih dvojice imati u ekipi. Mesi i Ronaldo su iznad svih. Ima zaista mnogo veoma kvalitetnih igrača, ali njih dvojica su ti koji se razlikuju od svih i koji su klasa iznad – objašnjava Bađo i dodaje da nikad nije imao želju da bude trener.
Čuveni fudbaler listom hvali i talenat sadašnjih srpskih fudbalskih reprezentativaca Srbije, ali prije svih izdvaja jednog.
– Sergej Milinković Savić je svakako fudbaler koji ostavlja snažan utisak. To je igrač sa snažnom tehnikom i fizikalijama, a uz to je izuzetno mlad. Ima sve predispozicije da postane izuzetan fudbaler i dostigne najviši nivo – podvlači Bađo.
Bađo apostrofira i činjenicu da je fudbal danas umnogome drugačiji u odnosu na period kada je on igrao.
– Promijenila su se vremena, ali i pravila fudbalske igre. Na primjer, Mihajlović bi danas dao 50 golova više samo zato što se sada živi zid nalazi na propisnoj udaljenosti zahvaljujući spreju koji koriste sudije. Ranije je živi zid bio maltene na pet metara i bilo je mnogo teže postići gol iz slobodnog udarca – ističe čuvena “desetka”.
O transferu Luke Jovića iz Ajntraht Frnkfurta u Real Madrid bruji cijeli svijet. Ni “Mali Buda” nije ravnodušan.
– Moram da priznam da nisam mnogo pratio Jovića u Ajntrhtu, ali ako je Real Madrid za njega dao 60 miliona evra sigurno u njemu vidi nešto veliko – kaže Bađo.
Fudbalsku karijeru Bađa obilježio je i čuveni tranfer iz Fiorentine u Juventus 1990. godine od kada su najvijači ova dva kluba “ljuti neprijatelji”.
– Tada me je najviše pogodio klub za koji sam igrao pošto je krio od mene da me je već prodao. A ja ništa o tome nisam znao, Najviše sam patio zbog toga. Inače, vezan sam za sve timove za koje sam igrao. Imao sam sreću i privilegiju da igram za njih. A Italiju nisam hteo da napustim jer sam želio stalno da budem na oku selektora pošto sam najviše volio da igram za reprezentaciju – podvlači “Mali Buda”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu