U Srbiji ga najviše znaju po tome što je igrao za Atletiko Madrid, sada i kao najomiljenijeg fudbalskog analitičara, ali je činjenica da je Rade Bogdanović svojevremeno najveću popularnost imao igrajući u Južnoj Koreji.
Bogdanović je prije skoro 30 godina igrao u Južnoj Koreji, ali sjećanja na njega među navijačima nisu izblijedila. Tome u prilog govori i anketa koju su kolege sa RTS-a uradile u Kataru sa navijačima Južne Koreje.
Naime, pitali su ih da li se sećaju Radeta, a oni su sa oduševljenjem pričali o njemu. Na pitanje da li prepoznaju tog čoveka, svi su rekli da je to Lade (Rade), da je bio sjajan igrač i legenda tamošnjeg fudbala. A sam Bogdanović je sa emocijama pratio ovaj prilog iz studija.
Bogdanović se 1992. godine obreo u Južnoj Koreji, zahvaćen vihorom rata, a svojevremeno je u ispovjesti za Telegraf objasnio kako je obukao dres Pohanga. Tada, kada je izbjegao iz Sarajeva, trenirao je sa Partizanom kako bi održao formu i malo je falilo da potpiše za crno-bijele.
– Sa Bjekovićem sam se dogovorio da ostanem u Partizanu četiri i po godine, ali, iskren da budem, stigla je ponuda iz Južne Koreje koja je u to vrijeme, u mojoj situaciji predstavljala ozbiljno bogatstvo. Daleko je to sad od Kine i ovih miliona. Na ruke su mi dali 120.000 dolara i imao sam prosječnu platu 5.000 dolara plus premije. Za dvije godine ugovora, fenomenalan novac. Da riješim svoju i egzistenciju svoje porodice. Roditelja i sestre. Više ja i sada cijenim tih 120.000 dolara nego svi ovi koji u Kini uzimaju milione – rekao je Bogdanović 2017. za Telegraf.
– Nisam se nijednog trenutka dvoumio da odem u Južnu Koreju. Ali ja tamo nisam otišao odmah da igram. Mene su prvo zvali mjesec dana na probu. Zamisli! Iz one jake lige sam otišao u Koreju na probu. Osam utakmica sam odigrao dok nisam potpisao ugovor. Ništa mi nije bilo mrsko. Samo mi je bilo bitno da se finansijski osiguram. To je motiv kojim sam se vodio, jer ništa, bukvalno ništa, nisam imao – istakao je Rade u pomenutom intervjuu.
Otkrio je Rade tada i jednu sjajnu anegdotu koja mu se desila po dolasku u Južnu Koreju. – Potpisao sam ugovor sa Pohangom, vratio se u Beograd po suprugu i ponovo za Koreju. Počinju pripreme. Igramo prijateljsku na sat vremena od našeg stadiona. Na parkingu dva autobusa parkirana. Svaki vrijedi barem pola miliona dolara. U jednom samo trener, vozač i par igrača. Ovaj drugi krcat. Ima oko 35 igrača, pošto su pripreme i ide dosta igrača. ja se napravim pametan i, hop, u onaj autobus gdje ih ima manje. Pet igrača i trener…U autobusu koža, sedišta za kartanje. Ustade kapiten Ju Dong Van i kaže: ”Izvini Rade, u ovaj autobus mogu samo igrači koji se osjećaju da su prvotimci. Hahaha…Da li je moguće? Samo njih petorica se osećaju kao prvotimci. Šta ću, izvinim se i pređem u drugi. On krcat. Čini se da ljudi stoje u njemu. Elem, dođemo mi na stadion i prilazi mi taj trener: ”Nemoj da se ljutiš, takav je običaj.” Kažem ja njemu šta ima da se ljutim. Nisam znao. Kada se budem i ja osjećao kao prvotimac doći ću tamo. Poslije mjesec i po dana ušao sam u taj autobus. Šta ću, osjećao sam sam se kao prvotimac – zaključio je Bogdanović
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu