Direktno, bez pretjeranog uvijanja, prostim riječima da bi mogao svako da ga razumije nekadašnji fudbaler analizira igre ekipa na Mundijalu. Naravno, u centru pažnje su rezultati fudbalske selekcije Srbije.
Posljednja u nizu izjava koja je digla ovdašnju javnost na noge je jučerašnja, a tiče se dolaska žena srpskih fudbalera u kamp u Dohi.
– Ne dopada mi se činjenica da su žene otišle tamo. Mislim da je jako loša organizacija i sam koncept da u hotelu imate veliki broj ljudi koji ne pripadaju članovima reprezentacije i Fudbalskog saveza. Imamo jednu generaciju fudbalera koja je jako talentovana i dobra, međutim nijedan nije služio vojni rok i to je problem. Da su prošli znali bi da moraš pet, šest mjeseci da izdržiš bez roditelja i djevojke i to ako si dobar vojnik, pa te puste na odsustvo. Međutim, oni to nažalost nisu prošli, zato su malo i razmaženi – rekao je Bogdanović.
Na istu temu je dodao sljedeće:
– I sada kada dođu žene, a njihove žene, na ovu lovu, na ovaj novac, to je realno parada kiča. One čim dođu tu nema ni sreće ni raspoloženja, ali ja se nadam da će oni shvatiti važnost utamice sa Švajcarskom i da da će sutra biti skoro četiri miliona navijača pred televizorom koji će gledati i navijati, a to je šansa generacije. Ja da sam na njihovom mjestu, ugasio bih koliko večeras telefone, rekao “što ste me zvali, zvali ste” i skoncentrisao se na utakmicu. Ljuljaj to djete tamo, kupaj se u milionima, a mene pusti da igram.
Svi komentarišu njegove izjave, ali na društvenim mrežama je osvanuo jedan tvit u kojem se autor ograđuje od toga kakav je Rade kao analitičar, ali je svima želio da ispriča kakav je Bogdandović kao čovjek.
– Neću komentarisati da li je to što priča po televiziji ispravno ili ne. I da li mu je jezik preoštar. Pričaću o njegovim ljudskim kvalitetima. Dok je igrao za Atletiko, Verder i ostale velikane, Rade je u Beogradu imao stan u mom ulazu. Kad god bi vrijeme provodio u Beogradu, tu bi bio. Mi smo kao klinci igrali fudbal na ulici, a on bi kad god negdje ide, stao, odgledao par minuta, podijelio neki savjet ili se našalio sa nama. Dešavalo se i da uđe na teren, odigra koji minut, baci dribling, ali je rijetko htio da da gol. Uglavnom je asistirao. Nama je učešće svjetske zvijezde tokom naše igre mnogo značilo. I uvijek je nalazio vremena za to, čak i da ostane i duže porazgovara sa nama. Što o svojoj karijeri, što o klubovima u kojima je igrao, pa i u situaciji u svjetskom fudbalu. Jednom su moji roditelji i on se našli kod komšije na slavi. Ćale mu slučajno kroz razgovor pomene da sam golman i gdje igram. Tad su se prvi put i upoznali. Tad je igrao za Verder – piše autor tvita Miroslav Grandić.
U nastavku je dodao:
– Poslije par mjeseci neko zvoni na vrata. Otvaram, ono Rade. Pita: “Jesi li ti golman?” Nakon mog potvrdnog odgovora, on mi u ruke pruža dres, rukavice i trenerku koje je uzeo direktno od svog golmana – saigrača Franka Rosta, koji je tad bio prvi golman Verdera. I eto, nakon nekoliko mjeseci, on se sjetio pri povratku u Srbiju i mojih roditelja i mene i donio darove koje sam kao klinac zapamtio, a i pamtiću do kraja života. Kakav je Rade analitičar – ne znam. Ali kao čovjek je TITAN – prenosi Sportal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu