Godinama unazad njegove riječi i analize na RTS-u se s nestrpljenjem očekuju, pogotovo u posljednje vrijeme, te otuda i ne čudi što je nekadašnji đak Željezničara konstantno u žiži interesovanja.
Bogdanović je još 2017. godine za Telegraf otkrio svoju životnu ispovijest, a nedavno je dao jedan jako zanimljiv intervju za podkast “(IN)direkt” i tom prilikom otkrio da mu je fudbal bio spas.
– Znao sam da moram da postanem fudbaler. To je generalno meni negdje bilo u podsvijesti zato što je to za mene bio jedini izlaz – da ne završim negdje na nekim banderama, u fabrikama – jer sam radio u Energoinvestu preko ljeta, preko studentske zadruge i taj rad u fabrici mi je generalno negdje pokazao: “Il’ si bos il’ si hadžija”. Prva, druga, treća smjena… Treća se dobro plaća, ali ne spavaš, a i žena ostaje sama kući – rekao je Bogdanović i dodao:
“Ja sam to tri godine radio, meni je to super bilo. To je tada bila praksa. Iskren da budem , htio sam da pobjegnem. Otac mi je imao tu neku ideju u Energoinvestu… Bio je jedan direktor, Pašo smo ga zvali, i on je mene negdje nameračio da budem stipendista Energoinvesta, da radim tamo, oni putuju i idu po zemljama Afrike… Da imam dobru platu. Jojjjj, na čengelama gore da visim, na dalekovodu… Bolje na ogradi onoj kod navijača, da visim poslije datog gola. Bio sam uporan jer sam volio fudbal. To moraš da voliš. Mislim da sam 100 odsto pogodio dvije stvari u životu koje moraš da izabreše: šta ćeš da radiš i s kim ćeš da živiš”, zaključio je Bogdanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu