Posljednji intervju dao je krajem prošle godine upravo za naš “EuroBlic”, i tada u teškom stanju, ali ponosan, odbijajući gotovo svaki pokušaj da mu neko pomogne.
„Tako je moralo biti”, rečenica je kojom je Marijan Beneš počeo razgovor. U ovu rečenicu stao je cijeli život jednog od najboljih boksera Evrope svih vremena.
Pokušao je izgovoriti tu rečenicu, zbog teške bolesti sa kojom se borio stigao je tek do druge riječi, a kasnije ju je završio na papiru.
Na taj način Beneš je komunicirao sa okruženjem mjesecima prije nego što je gotovo izgubio mogućnost bilo kakvog načina ophođenja sa okolinom.. Oni najbliži, bivša supruga Stana, djeca, unuci koji se brinu o njemu razumjeli su svaki njegov pogled, a mi ostali čekali trag na papiru, nekoliko riječi iza kojih se krije životna mudrost i snaga čoveka koji je sijao strah evropskim i svjetskim ringovima, a izvan njih bio pjesnik, umjetnik, muzičar, boem….
Životni meč
Bio je gotovo siguran da Banjaluka neće dočekati još jednog boksera kao što je bio on.
Ne mogu da budu kao ja – rekao je Marijan i napravio pauzu.
Kada sam već mislio da je završio, on je uspio da dovrši misao.
– To je nemoguće; a misle da je to jednostavno. Teško je biti dobar bokser, kamoli Beneš. Danas se boksom bave ljudi koji ne znaju šta je boks – završio je Marijan svoju misao, teškom mukom, boreći se nekoliko minuta da izgovori ove riječi.
I tada je bio ponosan, teško govoreći, pokušavao je da se izbori sam sa sobom, u najvećem životnom meču. Odbijao je operaciju iako je bio teško bolestan. Doktori su mu saopštili da postoji velika opasnost od moždanog udara ukoliko ne pristane na operaciju. Nije pristao. Znao je da, ukoliko ne bude operisan, rizikuje da umre. Sa takvim saznanjem Marijan je živio, sa svojim mislima, a samo on znao je na koji način.
Bio je, kako su to rekli za njega „najveći tragičar našeg ringa, samouvjeren i hrabar, uzdao se prije svega u svoj udarac, zaboravljajući u staro pravilo ringa da uvijek postoji neko ko udara jače. Ništa ga nije moglo zaustaviti ni kada je stremio ka vrtoglavim visinama, niti kada je počeo da strmoglavo pada“.
Bio je ponosan i tvrdoglav. Često je odbijao pomoć, želio je da govori iako su mu to uznapredovale Parkinsonova i Alchajmerova bolest gotovo činile nemogućim.
Uspon i pad
Boks je bio njegov život. U karijeri je imao 299 mečeva, 272 završio je pobjedom, izgubio 16, a 11 je završeno bez pobjednika. Postao je šampion Evrope; ovu titulu odbranio je četiri puta, a na domaćoj sceni, u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, bio je neprikosnoven.
Uslijedio je odlazak u profesionalce, a sestra Ljiljana, koja je tada živjela u Njemačkoj, spojila ga je sa menadžerom Vilijem Zelerom. Ovaj susret kasnije je obilježio život Marijana Beneša i na neki način pokazao svu surovost boksa, profesionalnog boksa uopšte, iscrtavši lik Marijana Beneša onako kako to ne bi uradili ni najbolji scenaristi i režiseri svijeta.
U šali mi, tada, jedan prijatelj reče: “Izmišljen lik Rokija Balboe za Marijana Beneša je smiješan“.
U 15 profesionalnih mečeva, na početku saradnje sa Zelerom, Beneš je ostvario 14 pobjeda i stekao reputaciju borca koji ne može da izgubi. Potom je došao i dan borbe za titulu profesionalnog prvaka Evrope.
Meč u banjalučkom „Boriku“, u koji ni igla od gužve nije mogla da padne, u jednom uglu ringa Beneš sa spuštenim gardom, životinjskim refleksima i maljem u rukama, s druge strane snažni Francuz Žilber Koen. Meč je počeo, u prve četiri runde Marijan je imao dominaciju, a onda je uslijedila serija udaraca od koje Žilber, iako je već nakon prvog bio savladan, nije uspijevao da padne. Ipak, nakon par sekundi nepomično je ležao na patosu.
Marijan Beneš u međuvremenu, sa rukama spuštenim uz tijelo, mirno i ponosno čekao je da sudija označi kraj meča i da mu dodijeli pojas za profesionalnog prvaka Evrope. Banjaluka je slavila.
Nezvanični šampion svijeta
Pobjede su nastavile da se nižu, jedna za drugom, Beneš je bio nepobjediv, a takav je dočekao meč za profesionalnog šampiona svijeta protiv Eliša Obeda, koji 11 godina nije doživio poraz, do tog dana. Beneš je uspio da ga nadvisi. Postao je šampion svijeta (tako je on mislio), sve dok mu menadžer Zeler nije došao i rekao kako je neposredno pred ovaj duel povukao potrebnu kotizaciju koju je morao uplatiti, priznavši da nije vjerovao u njega, tako da meč nije priznat kao duel za profesionalnog prvaka svijeta.
Bio je to početak pada Marijana Beneša, koji je nastavio sa borbama, ali je veoma brzo zaradio tešku povredu oka, kasnije je i obnovio, zbog čega je i ostao bez jednog oka. Liječnici su morali da ga izvade kako bi spasli ono drugo. Često je govorio da bi postao svjetski šampion (zvanični) da nije ostao bez oka, ali je povreda bila jača.
Znajući sve ovo, pitao sam ga da li bi promijenio nešto u životu, misleći na boks, a on mi je odgovorio sa velikim naporom: „Promijenio bih“! Onda je uslijedila pauza od gotovo minut, uzeo je Marijan papir i olovku i napisao cijelu rečenicu: „Promijenio bih ljude oko sebe“.
Poslije je dodao, „Bio sam u kandžama neljudi“, ali još jednom je ponovio, teško ali iskreno: „Tako je moralo biti“.
Porodica
Marijana smo, tada, zatekli u stanu. Sjedio je na trosjedu, uredan i ponosan, sa pogledom nekog ko želi mnogo da kaže ali nekog ko to ne uspijeva. Pored njega je bio unuk Andrija, koji nas je ostavio da razgovaramo sa njegovim djedom, a on je sa Marijanovom bivšom suprugom Stanom nastavio da vježba matematiku za trpezarijskim stolom.
Upitao sam Marijana koja je bila njegova najveća pobjeda. Dok je pokušavao da mi odgovori, bivša supruga Stana, koja se brine o njemu, dobacuje: „Nemojte više o boksu, k'o Boga vas molim“.
Marijan je pogleda, podiže ruku prema njoj i unuku i pokuša da mi kaže „Oni…“. Tu nastaje pauza, ona tišina koja govori više od riječi, a onda je uspio da doda još: „Moji unuci“.
Marijan je posljednje godine života proveo u stanu kćerke Žanet, koja je sa suprugom Borisom otišla u podstanare kao bi ocu omogućila miran i ugodan život. Supruga Stana, iako su se razveli prije više od 20 godina, brinula se o njemu jer mu je pomoć bila neophodna.
Osim kćerki koje je imao sa suprugom Stanom, Žanet i Marijanu, Marijan Beneš imao je još dvoje djece iz vanbračnih veza, Mariju i Filipa.
Osim bezrezervne podrške bivše supruge Stane i kćerki Marijane i Žanet, Marijan Beneš je primao nacionalnu penziju Ministarstva porodice omladine i sporta u Vladi RS, koju je zaslužio osvajanjem titule amaterskog šampiona Evrope.
Banjaluka
Jedina rečenica koju ja Marijan izgovorio tečno, bez ikakvih poteškoća za gotovo dva sata, bila je: „Ja volim Banjaluku“. I zaista, Marijan je često govorio koliko voli Banjaluku, još od dana kada je sa 16 godina došao u ovaj grad i kada je smješten u hotel „Palas“.
Bio je omiljen u Banjaluci, ikona sporta, voljele su ga i žene i muškarci, i stari i mladi. Nažalost, u ovom gradu ostao je gotovo bez svega što je imao, često prevaren, od onih kojima je vjerovao ostao je i bez novca i bez nekretnina, a kažu da je drugima podijelio više miliona maraka.
Zbog toga i ne čudi ona Marijanova konstatacija sa početka priče: „Bio sam u kandžama neljudi“.
U Banjaluci kruže priče da je bio mangup. Marijan nije mislio tako: „Nemam dušu da bijem ljude po ulici. Ne razumijem ljude koji udaraju po ulici slabije od sebe“.
Uzeo je olovku i napisao: „Kakav je to čovjek, masakrirač“. Vidio sam da je želio još mnogo toga da kaže ali nije uspio.
Higijenski pozdrav
Prilazeći Marijanu Benešu pružio sam mu ruku, iz pristojnosti i poštovanja, a Marijan je onako šeretski, sa blagim osmijehom, gledajući me kroz naočare, stisnuo pesnicu kvrgavu od lomova (op.a. na obje pesnice ima 26 lomova) i pozdravio me na na način na koji se Banjalučani pozdravljaju uz obavezno spominjanje imena Marijana Beneša.
Na odlasku je ponovo stisnuo pesnicu. Pitao sam ga zašto se tako pozdravlja, misleći da znam odgovor, ali još jednom me je šampion iznenadio. „Higijenski“ rekao je teško i dodao, uspjevši da se nasmije: “Ljudi prstima svašta rade”.
Ovaj veliki šampion, na kraju svog posljednjeg intervjua je poručio: “Ako ulaziš u ring sa strahom da ćeš izgubiti, sigurno ćeš izgubiti, a ako imaš dvije ruke, dvije noge i mu.. teško ćeš izgubiti.”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu