Na tribinama se našao njegov otac Ranko koji se otvorio reporterima koji su na pripremama sa beogradski klubom.
Svima nam se promijenio život, od kako je Marko došao u Zvezdu. Ovo je vrhunac karijere, jer igra za klub koji voli od malih nogu. On se sada najbolje osjeća. Marko je došao u Zvezdu iz srca, ne zbog posla. Ispunio je i svoju i moju želju. Kada je trebalo da potpiše, nismo se savjetovali, samo mi je javio da je gotovo – ističe Ranko Marin.
Pa ipak, nekada davno moglo je da bude drugačije. Čudni su putevi fudbalski…
– Otac mi je bio partizanovac. Živjeli smo odvojeno, pa smo se viđali kad je na odmoru. Pitao me je jednom šta da mi kupi, rekao sam bicikl. U to vrijeme je “poni” bio u modi. Kaže tata “dobro, ali ima uslov – da navijaš za Partizan”. Au. A meni idol Džajić. Pomislih, nema tog bicikla koji bi mi zamijenio ljubav. Naravno, kupio mi je bicikl (smijeh).
Marko je Crvenu zvezdu zavolio onako kako baš treba – dok je bio klinac, uz tatine priče o velikanima “Marakane” i utakmicama koje su pisale istoriju.
– Snimao sam utakmice naših najslavnijih vremena. Puštao sam mu stalno sa kaseta da ih gleda. Odmah je zavolio Dejana Savićevića. Bilo mu je nevjerovatno da neko tako može da razbije Bajern, kao što je Dejo u Kupu šampiona 1991. godine.
Pod utiskom majstorstava crveno – bijelih legendi, krenula je fudbalska priča Markova svojim tokom.
– Prvi put je obukao dres Zvezde kao dijete, što je ovjekovečeno na fotografiji sa našim velikim trenerom Dragoslavom Stepanovićem, kada je vodio Ajntraht. Upravo je tada Marko i počeo da trenira fudbal. U to vrijeme nisu djeca imala obavezu da nose dresove tog kluba pa je Marko trenirao u Zvezdinom. Kasnije je je došlo na snagu pravilo da je Ajntrahtov dres neophodan.
Magija je mogla da počne. Marin je pokazao sav raskoš talenta i krenuo zvijezdanim putem.
– Ne znam kakvi su najveći igrači bili u juniorima kad je Marko bio toliko dobar u svoje vrijeme. Na svakom turniru na kojem je učestovovao bio je najbolji igrač i strijelac. Kako je to redovno ponavljao, iz godine u godinu, pomislio sam da će da postane odličan fudbaler. Osnova je tu donekle bila i genetika, pošto smo moj brat i ja igrali fudbal u republičkoj ligi Republike Srpske.
Mnogi se sada pitaju da li je moguće da majstor kao što je Marko nikada nije zaigrao u dresu Srbije.
– To je bio proces. Zemlja u raspadu. Dok je bio jako mali gotovo da se nije ni igrao fudbal, na našim prostorima bili su ratovi. Bilo je normalno da igra za mlađe selekcije Njemačke. Mada, niko ga iz Srbije nije ni selektirao ni zvao. Priznanje kvaliteta bio je poziv Njemačke.
Pa ipak, ostala je velika praznina u srcu. Pomiješanja osjećanja na Mundijalu 2010, kada je Marko zaigrao protiv Srbije.
– Kad je već postao zreo, digla se pompa. Najbolji mladi igrač, Fric Valter medalje, pritisak je bio. Prirodne su bile okolnosti da nastavi dalje istom stazom. Kad je dobijao pozive – u reprezentaciju nije baš rado išao. Prvo jer je u klubu bio zvijezda, a u reprezentaciji kao mlad znao je da nije u prvoj ekipi. To mu je smetalo, bio je nestrpljiv. Pritisak na selektora bio je da mora da igra. Nisam bio na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. Navijao sam za Njemačku samo kad Marko igra. Kad je na klupi ili ne igra – ja u kontru. Neko ne može da podijeli, ja mogu, uopšte mi nije smetalo da Srbija pobijedi, ali da on igra dobro.
Bilo je i loših momenata koje su zahvatile porodicu Marin.
– Prolazili smo kroz težak period pred početak rata. Moja supruga je medisicinska sestra, bili su tada na snazi ugovori između Njemačke i Jugoslavije o zapošljavanju, počela je da uči njemački i spremili smo se da odemo tamo. Ostali smo, krenuo je neki drugi život.
Sada Marko piše neke nove lijepe stranice u dresu Crvene zvezde. Marin senior otrkiva koja mu je utakmica najdraža, od kako njegov sin nosi crveno – bijeli dres.
– Prva utakmica, protiv Radnika iz Surdulice, za mene je, a mislim i za njega, bila nešto posebno. U Zvezdinom dresu konačno, to je jedna strana, a sa druge strane je Liga šampiona i njegov meč protiv Napolija. Dok nije došao u Zvezdu, mnogi su čuli za Marka, ali ga nisu gledali, nisu znali tačno kako je dobar. Sada su stvari došle na svoje mjesto.
Ranko kaže da nije bio iznenađen kada je čuo da je Marko dobio traku.
– Obradovalo me je to neizmjerno, ali nije me iznenadilo. I to i je bila velika želja, neki vrh boravka u Zvezdi.
Još jedan cilj postoji, onaj da postane najbolji igrač Superlige je ispunjen.
– Još od početka sam mu dao zadatak da postigne gol protiv Partizana u derbiju. Nadam se da će se i to ostvariti – podvukao je Ranko Marin.
(Veljko Ivanović, Blicsport)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu