Ono što je on dao srpskom tenisu je nemjerljivo. Otvorio je mnoga vrata, ali činjenica je da se malo toga pomjerilo za preteklu deceniju. Đoković je i dalje fokusiran na teren, ali to ne znači da ne razmišlja i o “danu poslije”, tačnije o vremenu kada se bude povukao. Jer neko ko je takav šampion, jednostavno, ne može bez tenisa.
Moja uloga je već aktivna samim time što igram, ali tu ulogu želim da proširim na različite načine, recimo putem teniske akademije. Karijera mi daje mnogo, ali sa druge strane i oduzima dosta vremena, kasnije ću moći još više da pomognem i da se posvetim trenerskom aspektu. Sigurno ću ostati u tenisu poslije igračke karijere, tenis je integralni dio mog života i neću ga se odreći, a osjećam i odgovornost kao jedan od predvodnika srpske generacije koja je pravila velike uspjehe. Ana i Jelena, Viktor, Janko, Ziki, mi treba da stvorimo platformu kako bismo doprli do što većeg broja mladih sportista, na njih treba da prenesemo znanje i iskustvo kako bismo im barem malo olakšali put razvoja ka profesionalnom tenisu – rekao je Đoković za B92.
Kad god stigne, Novak pomogne na neki način. Bilo da su u pitanju savjeti, bilo da je u pitanju pomaganje mlađima, tačnije onima koji tek stupaju na tenisku pozornicu.
– Poznato je da Teniski savez Srbije koristi terene na “25. maju”. Kad god sam u Beogradu, igram sa polaznicima TSS iz juniorskih kategorija pogotovo, razgovaram sa trenerima, a sa nekima sam u kontaktu i kada nisam u Beogradu. Pokušavam da podijelim svoja iskustva, da dam savjete o tome kako pristupiti mladom teniseru. Takođe, kada sretnem mlade igrače poput Kecmanovića, Đerea, pa i Krajinovića koji doduše više nije toliko mlad, nastojim da sa njima razgovaram, da kažem riječ, dvije, tri koje će im možda značiti, interesujem se i postavljam im pitanja, treniram sa njima. Ne samo ja, već i Ziki i Viktor, kao i Janko koja ima uspješnu tenisku akademiju koja se širi, dakle sve to nam je potrebno kako bismo utemeljili sistem koji će funkcionisati.
Priznao je da je situacija sada možda i gora nego što je bila u vrijeme kada je on počinjao. Možda zvuči nelogično posle svih tih silnih titula i trofeja, pehara koji smo osvojili u Dejvis kupu 2010. Baza je ugrožena, smatra svjetski teniser broj jedan.
– Tenis u Srbiji u gorem je klupskom stanju danas nego prije deset godina. Podaci TSS to pokazuju, ima sve manje polaznika po klubovima i teniskim školama. Teniski klub “Partizan” u kojem sam ja ponikao i odrastao, ne učestvuje u nacionalnoj ligi već dugi niz godina. Ne krivim nikoga konkretno, ali takvo je stanje, što je paradoksalno, uzevši u obzir rezultate koje smo bilježili u prethodnih deset i više godina, trebalo bi da bude potpuno suprotno.
Kaže da ne postoje bilo kakvi lični interesi, već iza sve ove priče stoji želja da srpski tenis bude postavljen na zdrave osnove.
– Osjećam odgovornost. Interesa u Savezu nemam nikakvog, samo želim da pomognem, razgovaram sa ljudima u TSS kako možemo to stanje da promijenimo. Sada tražimo sponzorske ugovore koji bi ojačali budžet i smanjili dugove, jer bez budžeta nije moguće ni implementirati željene programe, a sve potiče od klupskog nivoa. Stvari moraju da krenu od klubova i teniskih škola, to je osnovni nivo bavljenja tenisom na kojem počiva sve drugo – zaključio je osvajač 14 grend slem titula.
(B92)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu