Možda bi u zemlji izlazećeg sunca uspio da osvoji medalju koju najviše želi u svojoj karijeri, a potom ne zastane na korak od ostvarenja sna na US openu (i tako dođe do Golden slema), da nije potpuno nepotrebno i neracionalno trošio snagu i u mješovitim parovima.
Iz gorkog iskustva je Đoković izgleda izvukao pouku. Međutim, iz poteza koje sada povlači, pred Olimpijadu u Parizu, može se još nešto zaključiti – da vjerovatno planira odlazak u velikom stilu.
Čovjek koji je osvojio skoro sve što se može osvojiti, kako se čini, pod pritiskom godina baca sve karte na zlato u francuskoj prestonici. Neplanirano spoticanje u Melburnu na početku godine, raskidanje višegodišnje uspješne saradnje sa Goranom Ivaniševićem, kraljem terena sa brzom podlogom, odugovlačenje sa imenovanjem njegove zamjene, moglo bi značiti da će preskočiti Vimbldon kako bi akumulirao snagu i potpuno se prilagodio sporoj podlozi. Čak i ako kiksne u Rolan Garosu, i ne trijumfuje, to bi bio samo korak prema konačnom cilju – zlatnoj olimpijskoj medalji.
Osvojio je ili ne, biće to odličan trenutak da stavi tačku na svoju karijeru, ne dozvolivši sebi da, razvlačenjem konačnog oproštaja i, shodno tome, patetikom koja je viđena u slučaju Rodžera Federera i Rafaela Nadala, stvori mučnu i negledljivu sapunicu od svog odlaska u zasluženu igračku penziju.
Novak je dokazao svoju veličinu. Odlazak u velikom stilu, uz himnu “Bože pravde”, samo bi je zacementirao.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu