Odlazi jedan od najboljih španskih trenera, koji je ispisao istoriju i oblikovao Superdepor, jedan od onih timova koji će se uvijek pamtiti i koji su obilježili jednu eru, napisala je Marka.
– Ovo je izuzetno tužna vijest za sve sportiste i za cijeli svijet fudbala. On je bio jedan od ključnih djelova Superdepora – rekao je Miroslav Đukić za Radio MARCA, piše Sportal.
Iglesijas je rođen 24. decembra 1930. u Arteiku, bio je fudbaler i trener, a njegova trenerska karijera počela je 1970. kada je odveo Deportivo u Prvu ligu. Zatim je četiri sezone vodio i Herkules, kao i Saragosu, prije nego što se vratio u Deportivo da proslavi svoj najsjajniji period. Njegovi uspjesi u galicijskom klubu doveli su ga do trenera Real Madrida 1996. godine kada je zamjenio Horhea Valdana sredinom sezone.
– Lendoiro je bio graditelj, ali je Arsenio nadzirao taj nezaboravni tim sa taktičkom mudrošću: Superdepor. Ne morate da se mnogo trudite da izdeklamujete postavu: Lianjo, Rekarte, Ribera, Đukić, Albistegi, Nando, Mauro, Aldana, Fran, Bebeto i Klaudio. Formirao je gotovo neprobojan blok. Tri centralna beka, trkači i veoma moćan centralni vezni igrač su tokom mnogih mečeva pretvorili golmana u gledaoca. Sigurnost prije fantazije – piše Marka.
Un grande que llevó el deportivismo a toda España. Descanse en paz Arsenio Iglesias. pic.twitter.com/cMSFlDgNHS
— Borja Jiménez (@BorjaJimenSaez) May 5, 2023
Za tri nevjerovatne godine, Arsenio je ostao na jedanaest metara od titule u Španiji, pamti se koban Đukićev penal koji je mogao da riješi titulu. Ali uspio je da dođe do trofeja.
– Iglesijas, jedan od najomiljenijih ljudi, bio je trener pri prvom trofeju za klub, uzeo je Kup kralja, koji će zauvijek biti u istoriji nacionalnog fudbala tim golom Alfreda u posljednjim minutima drugog dijela finala, koje je zbog kiše i grada moralo da se igra u dva dela – objavila je Marka.
Pamti se da je Deportivo imao penal za titulu, Bebeto nije smio da ga izvede, Mauro Silva je kao standardan izvođač već bio zamjenjen, odgovornost je preuzeo Đukić i promašio – tako je titula otišla u Barselonu.
– Taj penal je dio mene. To je najgori trenutak moje karijere. Nešto što se dešava samo u filmovima.: Posljednji minut i penal koji odlučuje o šampionu. Tanka je granica između junaka i tragičara, a ja sam osjetio ovu drugu stranu. Ne želim da sebe mnogo samosažaljevam, ali to je nešto što je u meni i ostaće tu. Taj penal će me proganjati cijelog života, ali sam pokušao iz njega da izvučem pouke. Ostavio mi je ožiljke, ali me je i ojačao kao osobu. Morao sam da ga pregrmim i da nastavim da igram. Sa ove vremenske distance i ne volim mnogo da pričam o njemu – rekao je jednom prilikom Đukić.
Taj penal ga je slomio.
– Ništa nije moglo da me utješi. Nije bilo moguće. Moralo je da prođe vrijeme da bih i ja prešao preko toga. Svi su željeli da mi pomognu, ali to jednostavno nije bilo moguće. Prvo moraš da raščistiš sam sa sobom. U sebi. Kasnije mi je to pomoglo da utješim mlade fudbalere koji su prolazili kroz teške periode. To je lekcija koja može da te učini jačim i da shvatiš da se greške preživljavaju samo gledajući unaprijed – kazao je Đukić.
Jedna stvar mu je ostala urezana.
– Sjećam se reči Paka Lijanja: “Svi smo mi sluge koje se sresti na našima putovanjima“. Mala satisfakcija je bila kada smo ih sljedeće sezone pobjedili u finalu Kupa kralja. Ali ne volim da pričam o tome penalu. Da me ljudi povremeno ne pitaju, ja ga sam nikad ne bih pomenuo. Ne volim da opet prolazim kroz to i da se sjećam – zaključio je Đukić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu