“Orlovi” su tako došli do četvrtog od posljednjih pet Mundijala, te se nadaju boljem uspjehu nego u Rusiji 2018. godine.
Ali, pogledajmo kako su stvari išle tokom ciklusa.
Možda i najvažniji momenat se zapravo desio prije samog početka kvalifikacionog ciklusa. Krajem februara je objavljeno da je Dragan Stojković novi selektor srpskog tima. Jedan od najvećih jugoslovenskih i srpskih igrača ikada je dobio povjerenje Fudbalskog saveza svoje zemlje i odriješene ruke da napadne plasman u Katar u grupi zajedno sa Irskom, Luksemburgom, Azerbejdžanom i jednom od najjačih svjetskih selekcija – Portugalom.
Srbija je kvalifikacije započela 24. marta ove godine, kod kuće u susretu protiv Republike Irske na stadionu “Rajko Mitić”. Zbog koronavirusa nije bilo publike na tribinama, ali ljubitelji fudbala ispred malih ekrana su mogli uživati u interesantom susretu. Ostrvljani su poraženi rezultatom 3:2 a prvo ime susreta bio je napadač Fulama Aleksandar Mitrović. U igru ušao tek u drugom poluvremenu i nije mu dugo trebalo da sa dva gola riješi pitanje pobjednika. Posebno je u oko upao drugi gol, kada je sa dvadesetak metara lobovao golmana gostiju Marka Travesa. Bio je to dobar početak za Piksija i ekipu.
Samo četiri dana kasnije, na istom terenu dočekan je tadašnji evropski šampion Portugal. Gosti su fenomenalno otvorili meč, sa dva gola Dioga Žote i tako u odličnom ritmu otišli na poluvrijeme susreta. U nastavku izabranici Stojkovića izlaze sa puno više žara, te golovima Mitrovića i Kostića dolaze do poravnanja. Susret je ostao najviše u sjećanju nepriznatog gola Kristijana Ronalda u posljednjem minutu, kada sudijski pomoćnici nisu vidjeli da je lopta prešla gol liniju. Portugalac je bacio kapitensku traku na teren i izašao prije posljednjeg sudijskog zvižduka i time pokazao svoje nezadovoljstvo greškom arbitra susreta. Ipak, to nije bacilo sjenu na fenomenalnu drugo poluvrijeme “Orlova” koji su se vratili iz rezultatskog deficita i osvojili vrijedan bod u borbi za vrh tabele.
Potom je uslijedilo daleko gostovanje u Azerbejdžan. Ponovo je junak susreta bio Aleksandar Mitrović sa dva gola, te je tako pomogao reprezentaciji da dođe do sedam bodova iz tri meča. Nastavak kvalifikacija je bio najavljen tek u septembru, tako da su Orlovi morali tempirati formu za jesen.
Više od pet mjeseci kasnije, Srbija nastavlja kvalifikacije utakmicom protiv Luksemburga. Visokom pobjedom od 4:1 izabranici Piksija pokazuju da u završnicu kvalifikacija ulaze silno motivisani.
Nedugo zatim, Srbija odlazi na gostovanje u Dablin. Čitav tok meča ide u korist Mitrovića i ostatka ekipe, koji su poveli sa 1:0 i promašili nekoliko izglednih prilika. Međutim, u samom finišu susreta konfuzna situacija u vlastitom šesnaestercu pomaže Irskoj da dođe do neriješenog rezultata. Bila je to najniža tačka u kojoj se našla reprezentacija ovoga ciklusa, ali je jedna stvar bila jasna – u Lisabon se u posljednjem meču mora pobijediti Portugal.
Ali prije toga, novi susret sa Azerbejdžanom. Dušan Vlahović, jedan od najtraženijih mladih igrača Evrope, postiže dva gola i gura Srbiju ka nova tri boda. U listu strijelaca se upisao i Dušan Tadić sa bijele tačke i tako potvrdio trijumf domaćih. Stvar je bila jasna, Srbija i Portugal u posljednje kolo ulaze sa istim brojem bodova, ali zbog bolje gole razlike, Ronaldu i njegovom timu je u međusobnom susretu dovoljan i bod kako bi obezbijedili prvu poziciju i plasman na Mundijal. Međutim, “Orlovi” su jasno pred put u Lisabon dali do znanja da ne žele da se zadovolje baražom i da se u Portugal ide po pobjedu. Čak je i predsjednik države došao u avion i zaželio sreću reprezentativcima i stručnom štabu.
Nedjelja, 14. novembar bio je “dan D”. Portugalci su samouvjereno davali izjave da će se sigurno plasirati na završni turnir. Selektor, popularni “Mister” jasno govori se u Lisabon doputovalo sa namjerom da se osvoje tri boda, i pripremio čitavu javnost za istorijsko veče.
Ali utakmica kreće na najgori mogući način, golom Renada Sančesa odmah po otvaranju susreta. Preko pedeset hiljada portugalskih navijača je bilo u delirijumu i vjerovatno već mislima naredne godine u mjesecu novembru. Međutim, kapiten Dušan Tadić pogađa u 33. minutu susreta za 1:1 i vraća nadu svojoj selekciji. U drugom poluvremenu gledamo lavovsku borbu, gdje obje selekcije imaju šansu da završe susret u svoju korist. Ali onda, u 90. minutu, Tadić centrira i glavom pogađa ko drugi nego – Aleksandar Mitrović. Srpski igrači utrčavaju na teren i proslavljaju jedan od najvažnijih golova u posljednjoj deceniji kojim Srbija dolazi do direktnog plasmana u Katar.
Samo 12 mjeseci ranije, srpski reprezentativci su ostali bez plasmana na Evropsko prvenstvo lošijim izvođenjem penala od Škotske. Upravo je Aleksandar Mitrović tada promašio posljednji penal. Nevjerovatno je koliko se za tako kratak period može iz temelja izgraditi kult reprezentacije.
“Orlovi” narednog novembra odlaze u Katar na najveću svjetsku smotru, a pod dirigentskom palicom Dragana Stojkovića ništa nije nemoguće, ili što bi zaljubljenici u fudbal rekli – lopta je okrugla.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu