Jedan od pomoćnika selektora Aleksandra Đorđevića u stručnom štabu “orlova”, Adam Tatalović, tokom nedavnog obilaska srpskih manastira je blizu Studenice zapazio neobičnu scenu na regionalnom putu. Uzbrdica, a na njoj jedna invalidska kolica. U njima čovjek, kog uzbrdo gura kćerka, piše Blic.rs.
Adam Tatalović nije baš običan košarkaški radnik. Kada smo vam ga nedavno predstavili, mogli ste da saznate da srpski baš i ne poznaje savršeno jer je rođen, odrastao i još uvijek živi u Sjedinjenim Američkim Državama, ali dušu našeg naroda poznaje bolje od mnogih koji su u Srbiji od malena. U košarci je od studentskih dana, pomagao je “plavima” u Indijanapolisu još kao student, voli da obilazi manastire, pa čak i sam bane po kosovskim putevima, zbunjujući tamošnje patrole svojom rješenošću. Ali, ova situacija – i njega je rasplakala. I, da ne dužimo mi priču o tome, prepustićemo vas Tatalovićevim rečima koje su se za Blicsport nizale kao u dahu kada smo ga upitali o neobičnom slijedu događaja za koji smo saznali poslije jedne njegove objave na Instagramu:
– Obično bih uzeo tri dana pred FIBA kvalifikacije (za Svjetsko prvenstvo) da sam obiđem manastire po Srbiji. Posetio sam Novi Pazar i manastir Sopoćane, pa sam se vraćao u Beograd. Kada sam prolazio pokraj Studenice, primijetio sam malu djevojčicu kako na putu gura kolica u kojima je otac. To nije uobičajena scena koju vidite kad odrastate u SAD. Zaustavio sam kola i pitao da im pomognem, ali taj čovek nije htio. Dok sam odlazio, primijetio sam kako kola i kamioni jure niz put velikom brzinom, a primjetivši to, kao i planinski teren, počeo sam da se pitam koliko li je teško sve ono za djevojčicu, a i koliko je nebezbjedno za njih oboje.
Poslije tri, četiri kilometara, rješio sam da se okrenem i probam ponovo da im pomognem. Pitao sam ih na lošem srpskom da li mogu nekako da im budem od koristi, a oni su mi rekli – da su u redu. Zaprepašćen, sjeo sam nazad u kola, fotografisao ih onako, za svoju dušu, da bi ih upamtio.
Ponekad fotografišem neke detalje da bih se prisjećao koliko sam blagosloven, a i da pokažem sebi koliko ljudsko biće može da izdrži u svojoj svakodnevici. Kako sam proveo dosta vremena u Srbiji u poslednjih nekoliko mjeseci, shvatio sam da ljudi u njoj imaju mnogo teži život nego mi koji smo odrasli u SAD. I, baš zbog toga, ljudski duh u Srbiji, otpornost, rešenost i ljubav koji ljudi imaju jedni prema drugima, mnogo su tu jači nego u SAD. Ilustracije te tvrdnje primjećujem svakog dana.
Sutradan sam objavio tu fotografiju na mom Instagram nalogu, samo uz opis šta sam vidio. Prosto sam htio da pokažem tu ljubav između oca i kćerke, a i da pokažem mojim prijateljima u SAD i ostatku svijeta kakav život u Srbiji umije da bude.
Mnogo sam mislio o toj porodici prije nego što sam objavio fotografiju. Nisam imao drugu želju tom prilikom, osim da ljudi ostave neki komentar, eventualno “lajkuju”. A onda je moj prijatelj (Filip Filipi), koji vodi srpsku humanitarnu organizaciju ‘28. jun’, predložio: ‘Hajde da pronađemo tu porodicu i pomognemo joj’.
Bio sam veoma zauzet oko priprema reprezentacije i jedva da sam mogao da pomognem. Filip i njegov moćni tim su pokrenuli stvar, a uz pomoć studeničkog info-portala pronašli su porodicu putem njenih poznanika.
Zanimljivo, prvo nismo mogli da ih nađemo, ali prikriven na fotografiji je bio znak za kilometražu do Žiče. Oduzeo sam tu distancu i našao malo selo, Ušće, na koje se onda ‘28. jun’ usredsredio. Tamara Pavlović, koja mnogo radi za tu organizaciju u Beogradu, potom je kupila kolica i druge potrebne stvari koje je trebalo dopremiti. Skupili smo preko 7.000 dolara za cijelu tu pomoć, uključujući i ono što je sam ‘28. jun’ prikupio donacijama. Na sve to, (selektor Košarkaške reprezentacije Srbije) Saša Đorđević i (generalni sekretar Košarkaškog saveza Srbije) Dejan Tomašević, doprinijeli su da KSS pomogne oko transporta, ali i oko neke odjeće za porodicu. Sve u svemu, bio je to fantastičan kolektivni trud SVIH koji su bili uključeni. Bio sam veoma zahvalan prijateljima i porodici iz SAD koji su pomogli, a mnogi od njih i nisu bili Srbi. Imao sam prijatelje iz Dalas Maveriksa, Denver Nagetsa, Hjuston Roketsa, Oklahoma siti Tandera, Klivlend Kavalirsa, univerziteta Hjuston i Mičigen Stejt, ali i sa ESPN-a (vodeći NBA novinar, Adrijan Vojnarovski, takođe se uključio u ovu priču, prim. aut.). A to su samo ljudi iz svijeta sporta koji su se priključili akciji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu