Sa lucidnim trenerom Markom Rozeom, ali i njegovim “strateškim genijem” na mjestu pomoćnika, donedavnim blogerom Reneom Marićem čiji je nestvarni životni put priča za sebe, austrijski prvak će i u Beogradu pokušati da nastavi dominaciju koju je prikazao na domaćoj sceni i senzacionalnom pohodu na Ligu Evrope prošle sezone. Tada ih je, tek u polufinalu, zaustavio marsejski Olimpik. Ali, kako Rozeova ekipa funkcioniše i šta je ono što je u njoj ostalo isto, i pored brojnih promena u sastavu tokom ljeta?
Salcburg naizgled uvijek igra u formaciji 4-3-3, ali… samo naizgled.
To je osnovna taktička varijanta kada se kreće u napad, no ona ne samo da je fleksibilna, nego ekipa uopšte ne stoji na terenu tako kada lopta nije u njenom posjedu.
Defanzivni kvartet je taj koji nerijetko organizuje početne ofanzivne akcije, ali ne na onaj fubdalskim fanaticima dosadan način, u vidu neprestanih kratkih a besciljnih dodavanja od jedne ka drugoj aut-liniji. Naprotiv, Rozeova prva taktička komanda je “veritkalnost”. U fudbalu se taj termin odnosi na kretanje lopte i igrača od gola ka golu. Ali, šta ta Salcburgova vertikalnost podrazumijeva?
Spoljni defanzivni igrači često “preskaču” vezni red i dodaju loptu jednom od dvojici napadača koji se izvuče sa osnovne pozicije, krećući se ka centru. Za sobom, najčešće, “povuče” i jednog defanzivca. I, tu počinje opasan dio Rozeove strategije. Napadač koji je primio loptu nerijetko je se odma oslobodi, i to najčešće dodajući je ofanzivnom veznom igraču, a on upućuje asistenciju tamo gdje je pomenuti napadač stajao na početku akcije. Tamo je sada prazan prostor, jer nema ni defanzivca koji je napustio početnu poziciju, a baš u taj prostor – utrčava drugi špic, piše Blic.
“Zgusnuta” sredina
Salcburg većinu svoju napadačkih akcija kreira kroz sredinu terena. Iz dva razloga. Jedan je što trener Roze traži da u veznom redu ima isključivo igrače koji mogu a) brzo da se oslobode lopte i b) brzo da je osvoje. Ovako “zgusnuta” sredina omogućava brza dodavanja, time i brzo osvajanje prostora, ali i efikasan presing kojim se, po gubitku lopte, ona odmah osvaja zahvaljujući brojnim fudbalerima na sredini terena, a da rival nije ni uspio da razvije kontranapad.
Korišćenje spoljnih defanzivaca
Prvak Austrije, naravno, ne odustaje i od bočnih prodora, ali oni se razliku od uobičajenih načina za takvu igru, jer nema mnogo klasičnih prodora i centaršuteva već je sve stvar – taktičkog nadmudrivanja. Kada dva spoljna defanzivca iz one četvorke krenu napred, čim uoče da je neko od spoljnih odbrambenih igrača rivala napustio svoju defanzivnu liniju, počinje stvaranje situacije 3-na-2. Ofanzivni vezista se pridružuje špicevima, a igrač Salcburga koji na krilu ima loptu – proigrava ga iza leđa veznog reda suparnika. U tom trenutku, tri Rozeova igrača često se nađu naspram dva štopera rivala, što je jedna od boljih situacija koje napadački tim može imati na suprotnoj strani terena.
Jedno od osnovnih načela Marka Rozea je da se sa krilnih pozicija ne igra pošto-poto na centaršuteve, već da spoljni igrač koji je sa loptom – pokušava najprije da proigra ofanzivne igrače dodavanjem po zemlji, na rub šesnaesterca, kako bi spretnost napadača, ali i lucidna rješenja ofanzivnog veznog, mogle da dođu do izražaja.
Što se odbrane tiče, Rozeov Salcburg se transformiše iz meča u meč, što daje posebnu draž igri ovog tima, a glavobolju rivalima.
Zvezdu, svakako, čeka najteži taktički zadatak otkako je Vladan Milojević preuzeo ekipu, ali… Upravo su on, i igrači koje ima na raspolaganju, pokazali da mogu da se nose sa izazovima i na evropskoj sceni. Ovaj nije kao nijedan dosadašnji, svakako da bi podrška “delija” i te kako značila, no kazna UEFA znači da će jedanaestorica „crveno-bijelih“ na terenu morati da, uz uputstva svog stratega, svaki detalj plana sprovedu u djelo ne bi li zakoračili tamo gdje toliko žele, ka Ligi šampiona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu