Fudbal

MOJA PRIČA Radmilo Mihajlović za Srpskainfo: Davorin Popović me doveo u Želju, zbog Ćire sam otišao u Dinamo

Put od fočanske Sutjeske pa do dresa slavnog Bajerna je dug, posut trnjem i raznim preprekama koje je valjalo savladati.

Radmilo Mihajlović
FOTO: FTV/YOUTUBE/SCREENSHOT

Upravo tom trasom je tekao fudbalski uzlet Radmila Mihajlovića, jednog od najboljih golgetera u bivšoj Jugoslaviji. 

Popularnih “devetki” danas je sve manje, pa se mnogi sa sjetom prisjećaju kako su nekad golove davali igrači poput Mihajlovića, Pančeva, Šukera, Musemića, Savića, Bursaća…

Prve fudbalske korake Radmilo je napravio u rodnoj Foči, u dresu Sutjeske. Kaže da je ponosan na rodni grad i matični klub.

– Foča i Sutjeska su oduvijek bili rasadnik velikih talenata, a mnogi su uspjeli i svojim karijerama. Želim da spomenem samo neke, poput braće Paprica, Muftića, golmana Furtule, koji je branio i u Partizanu i PAOK. Danas imamo Radeta Krunića, pa Ivanovića. Ima nas zaista mnogo – rekao je na početku Mihajlović za Srpskainfo.

Radmilo Mihajlović
FOTO: BALKANNEWS/FACEBOOK/SCREENSHOT

Dobre igre u dresu Sutjeske bile su najbolja preporuka za poziv sa Grbavice?

Tako je, ali moram da kažem da sam prije Želje imao kao junior pozive Partizana i Crvene zvezde. Bio sam u Partizanu, ali brzo sam se vratio. Krenuo sam na DIF u Sarajevo i trenirao trčeći između zgrada u Nedžarićima. U Sarajevu sam čekao ekipu Sutjeske kad smo išli na gostovanja. Nije bilo lako, ali imao sam ogromnu volju i želju. Želio sam da se dokažem. Bio sam kratko i u FK Sarajevo, ali tad su bile pripreme za Olimpijadu, pa nije bilo mnogo prostora za rad, tako da nisam ostao na Koševu.

Poziv od strane Ivice Osima stigao je u pravo vrijeme?

Da, bio je to za mene veliki izazov, otišli smo na pregovore i ispred kluba sa mnom su pričali između ostalih čuveni muzičar Davorin Popović, pa Ivica Osim i Mehmed Baždarević. Bili su još neki ljudi iz uprave.

Radmilo Mihajlović
FOTO: ALEKSANDAR KOVANDZIC/YOUTUBE/SCREENSHOT

Pregovori nisu bili laki?

Kad sam rekao koliko tražim za potpis samo su se zgledali. Meša Baždarević je prozborio da bi on potpisao za džaba prvi profesionalni ugovor. Ja sam ćutao, a onda je reagovao Davorin Popović i pitao Osima treba li nama napadač. Osim je odgovorio potvrdno i Davorin je sve presjekao riječima “platite momka, pa i ja ne bih za džaba držao negdje koncerte”. Nakon toga sve je brzo riješeno i potpisao sam ugovor.

Na Grbavici se nisu pokajali, bili ste najbolji strijelac sezone tadašnje lige sa 23 gola iako niste igrali sve mečeve.

Da, sve je krenulo kao iz snova. Dolazak u Željezničar bio je pun pogodak, ali jedna povreda me je odvojila od terena nekoliko utakmica. Da nije tako bilo možda bi te sezone, 1986/87, učinak mogao da bude i bolji.

Preskočili ste još jednu utakmicu u dresu Želje, možda i najvažniju u istoriji kluba.

Au, nemojte mi to spominjati. Kad se sjetim tog polufinala Kupa UEFA protiv Videotona sav se naježim. Taj 24. april 1985. nikad neću zaboraviti. U prvoj utakmici u Mađarskoj dobio sam drugi žuti karton i nisam mogao da igram u revanšu. Izgubili smo prvi meč sa 3:1. Da sam igrao revanš, bilo bi golova. Ovako, Ćurić je kao vezni igrač morao u revanšu da igra u napadu. Imali smo potrebnih 2:0 za finale protiv Real Madrida, ali Čuhai i nedostatak sreće zaustavili su nas na tom putu. Sjećam se, cijela Grbavica je plakala, ali i slavila.

Gdje je bila snaga tog Željezničara?

U kvalitetnom radu sa ekipom. Pa, u Bajernu je bio samo jedan pomoćni trener, a mi smo u Želji tad ima četiri. Pored Osima, sa timom su radili Smajlović, Bračulj, Bećirspahić i Čiko Radović. Tako su na treninzima sve linije tima imale svog trenera. Čiko Radović je radio sa golmanima, a Smajlović, Bećirspahić i Bračulj sa odbranom, veznim redom i napadačina. Bili smo sila.

Nakon pet godina došlo je vrijeme za odlazak iz Želje. Ponuda nije nedostajalo?

Svi klubovi tadašnje velike četvorke su me zvali. Ja sam Zvezdaš i imao sam pozive sa Marakane, ali želio sam otići u Hajduk. Nekako mi je njihova igra više odgovarala. Zvezda je tad željela, i uspjela, da dovede Pančeva, a htjeli su i mene. Ja sam u Bugojnu razgovarao s Peruzovićem i Mužinićem. U načelu smo neke stvari dogovorili, a onda jedno veče zazvonio je telefon, a sa druge strane žice dobro poznati glas Ćire Blaževića. “Sine, možemo li se vidjeti, u Sarajevu sam?” Pristao sam na razgovor,

Pročitajte još

Šarm i iskrenost Ćire Blaževića bili su presudni kad je u pitanju novi klub?

Da, dočekao me je riječima “sine, uzmi pare sad, da kasnije ne budeš tužni starac”. Ponudio mi je Dinamo tada duplo više nego Crvena zvezda i Hajduk. Ćiro je bio iskren i tek kasnije mi je rekao: “ja sam te morao dovesi u Dinamo, jer sam vidio velike milione u tvom transferu u inostranstvo”. 

Koliko je Dinamo platio?

Otišao sam u Zagreb za pola miliona njemačkih maraka. Zvezda, Partizan i Hajduk su nudili po 250.000.

Ćiro je brzo otišao iz Dinama, ali to nije smetalo da igrama skrenete pažnju na sebe.

Mislim da je Ćiro ubrzo otišao u Nant, a naslijedio ga je Josip Skoblar. Ta prva sezone bila je odlična, bilo je golova, a u nekim susretima ponio sam i kapitensku traku. Sve je išlo kako se samo poželjeti može. Dinamo je tada, a vidim i danas je gospodski klub po organizaciji i za korak je po tom pitanju ispred ostalih rivala. Tamo je kasnije i Zdravko Mamić postavio stvari na svoje mjesto. Vodio je ispravno klub i sve to je dalo rezultat, jer i Dinamo je danas prepoznatljiv u Evropi.

Ponuda je bilo mnogo, ali niste željeli da poslije samo jedne sezone napustite Maksimir.

Da, stizali su u klub pozivi iz Pari Sen Žermena, Bordoa, Monaka, Benfike i Bajerna. Ja sam želio da odem u Italiju ili Španiju. Imao sam neke najave da bih mogao u nekog od velikana, ali tad su klubovi imali pravo samo na po tri stranca, a Inter, Roma, Napoli, Milan i Torino imali su popunjene kvote stranaca i trebalo je čekati. Zeko Zajec mi je tad rekao da razmislim o ponudi Bajerna, koja je bila baš izdašna. Čak mi je rekao da je on na mom mjestu da ne bi razmišljao.

Nakon godinu dana u Zagrebu uslijedila je seoba u Minhen.

Nisam mislio da ću ostati tako kratko u Maksimiru. Odlazak u Bajern bio je finansijski izdašan, ali nisam baš nešto volio njemački fudbal i Bundesligu. Više su nama iz Juge ležale lige poput Francuske, Španije i Italije.

U Bajernu ste ostali jednu sezonu, a problemi su nastali sa trenerom Jupom Hajkensom?

Odigrao sam 34 utakmice i postigao četiri gola, što je bilo malo, ali trener nije imao razumijevanja. Ja sam naučio da sam gradim prilike za šanse i za gol, da probijam po bokovima, a kod Jupa Hejkensa to nije prolazilo. Pitao sam ga “pa kako da dajem golove, ako ne stvaram šanse i ne pravim proboje”. Jednostavno, nije on razumio naš, mentalitet, a ni mi iz Juge njihov. U to vrijeme dovedeni su Volfart i Laudrup.

Uslijedio je odlazak u Šalke na dvije sezone?

U Gelzenkirhenu su se stvari vratile na svoje mjesto. Bilo je i golova, a klub se vratio već prve sezone u Bundesligu. Igrao sam mnogo bolje i postao ljubimac navijača. Nakon toga bio sam u Ajntarhtu iz Frankfurta, Južnoj Koreji i na Kipru, gdje sam završio karijeru.

Kako biste sad ocijenili igračku karijeru?

Ma, sve je bilo daleko od planiranog. Kao veliki Zvezdaš od malih nogu, želio sam preći u Hajduk, a završio u Dinamu. Kad je trebalo ići u inostranstvo, odem u ligu koju nisam baš pretjerano volio, a želio sam Italiju ili Španiju. Da sam prihvatio i jednu od ponuda koje sam imao iz Francuske možda bih ostavio veći trag u Evropi, ovako – šta je tu je. Generalno, zadovoljan sam svim što sam postigao.

Klupski fudbal u regionu je daleko od onog u Evropi. Koliko mogu Crvena zvezda i Dinamo u novom formatu Lige šampiona?

Zvezda i Dinamo jesu najjači i najkvalitetniji klubovi, ali mislim da imaju nekih pogrešnih poteza, posebno šampion Srbije.

Šta im zamjerate?

Da me ne shvatite pogrešno, imamo višak stranaca u ekipi, a malo domaćih igrača sa našeg prostora. Dovode se igrači koji baš nisu kvalitetniji od domaćih, pa ih je kasnije teško prodati. Mora se tu nešto mijenjati. Dinamo ima neki drugi rezon, mnogo više zarađuju na prodaji igrača. Kupuju mlade i kvalitetne, pa ih prodaju za velike pare. Olmo je pravi primjer, a takvih ima dosta. Kad je riječ o dometima, nadam se da neće razočarati u Ligi šampiona. Ima tu i  kvaliteta kod oba kluba i siguran sam da će treneri znati da ga pretvore u dobar rezultat.

Partizan je daleko od Evrope?

To je opet neka druga priča. Ja sam Zvezdaš, ali žao mi je Partizana. Toliko godina bez titule i osvojenog trofeja, a u Humskoj i dalje sjedi uprava u istom sastavu. Ja to ne razumijem, šta je cilj tih ljudi često se pitam.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu