Međutim, sjajnim klizećim startom izvukao je loptu, da bi nekoliko sekundi kasnije poput rukometnih golmana nogom spriječio Bernarda pa ipak postigne gol.
On je Stefan Mitrović, defanzivac snažnih leđa i ogromnog srca, momak koji je svoje dječačke snove ostvario u dresu Srbije, čovjek koji je postao diskretni heroj stvoren za velika djela.
– Oduševljen sam kako je izgledalo, da stavimo na stranu rezultate, onim čime sam najviše sam impresioniran je ta atmosfera koja se stvorila. Taj neki odnos između stručnog štaba i tima je nešto što me oduševilo. Ovo mi je jedno od najljepših okupljanja u reprezentaciji. Upravo iz te sjajne atmosfere su došli i rezultati koje su odlični, ne fenomenalni, jer kao što smo svi pričali zajedno sa selektorom – mi smo se stvarno pripremali da idemo na tri pobjede. Osvojili smo sedam bodova, treba biti zadovoljan, dijelimo prvo mjesto sa Portugalom i to je nešto što je važno u ovom momentu – počeo je Mitrović za Blicsport.
Nije mogao da sakrije oduševljenje zbog saradnje sa Draganom Stojkovićem, koji je mnogo toga promijenio svojim dolaskom.
– Donio je nevjerovatnu energiju. Usadio nam se pobjednički mentalitet, sada svi vjerujemo da je sve moguće. Dugo smo očekivali da postave selektora, znali smo svi ko je i šta je, ali smo sa nestrpljenjem očekivali da vidimo i kakav je i koje zahtjeve ima. Kao i svi, oduševljen sam jer je sve ono što smo očekivali od njega donio u tim, vjeruje u nas. Od starta je rekao da ćemo igrati napadački fudbal, jer kao nacija to i zaslužujemo. Sve ono što nam je falilo prethodnih godina, on je donio. Sve pohvale.
Momak koji godinama unazad nosi kapitensku traku francuskog tima i koji je na prošloj utakmici dobio reprezentativnu kada je Dušan Tadić izašao iz igre, spasio je selekciju sigurnog poraza od Portugala, a to što je nosio na ruci obelježje vođe nacionalnog tima na terenu mu je ostvarenje dječačkog sna.
– Želim još jednom da se zahvalim, iako sam to već uradio, selektoru, stručnom štabu i svima na ukazanom povjerenju. Svi koji me poznaju sa koliko želje, motiva i srca igram za svoju državu. Ispunio sam taj san da budem kapiten reprezentacije. To je jedan od najljepših momenata koji mi se desio u karijeri. Kada sam stavio traku protiv Irske, prošlo mi je sve kroz glavu i to je definitivno jedan od najljepših momenata i najveća čast koju sam u karijeri doživio.
Na kraju meča sa Irskom desio se taj trenutak nepažnje. Međutim, greške su dio fudbala i Mitrović to ne krije. Štaviše iz toga je mnogo toga naučio, a vratilo mu se upravo protiv Ronalda.
– Ja na greške gledam kao lekcije, one su sastavni dio fudbala. Naravno da je neprijatno kada se dese, ali najbolje su one koje nisu skupo plaćene kao i ta protiv Irske. Iz grešaka se uči, a ipak smo pobijedili, što je najvažnije. Protiv Portugala i Azerbejdžana sam pokazao kvalitet i izašao sam još jači. Najvažnije mi je šta misli stručni štab i moji saigrači. Ljudi daju sebi za pravo da kritikuju i Aleksandra Mitrovića, koji je dao najviše ovoj generaciji uz Dušana Tadića. Zaista se ne obazirem previše na to, jer je izlišno pričati o tome. Nikad nisam gledao samo sebe, jer je za mene fudbal timska igra, i uvijek ću u ovom sportu poštovati tim i rad. Meni je to najvažnije i dok budem igrao fudbal to će biti najvažnije.
Bez ovog pitanja prosto nije mogao da prođe intervju sa njim – Da li je lopta prešla liniju?
– Svi su me napali poslije meča što sam izjavio da lopta nije prešla, ali tada sam vruće glave to izjavio, nisam ni pogledao snimak. Vidio sam kasnije šta se desilo, ali ne treba da se osvrćemo na to, najvažnije je smo uzeli bod, šta je bilo bilo je. Portugalci bi trebali da se vraćaju na to, jer se i njima desilo da protiv nas pre godinu dana postignu neregularan gol. To im se vratilo, to je fudbal, idemo dalje.
Osvrnuo se Mitrović i na situaciju oko kapitenske trake koju je Ronaldo iznervirano bacio na travu Marakane, a koja je dio humanitarne aukcije kako bi se jednom malom dječaku spasio život.
– Ja sam inače ambasador te humanitarne organizacije „Zajedno za život“, uz Dejana Stankovića. Veliki sam prijatelj sa Jovanom Simićem i drago mi je zbog tog poteza, ali mi je i još draže što se taj „incident“ sa Ronaldom desio zato što se kroz taj momenat se desila ta traka i kroz tu licitaciju smo došli u mogućnost da pomognemo malom Gavrilu. JA sam neko ko potencira na tim humanitarnim akcijama, individualno je učestvovalo par igrača tako da se nadam da će cijena biti što veća.
Dotakao se i najtežeg, ali i najljepšeg trenutka tokom svih ovih godina u kojima sa ponosom nosi dres Srbije.
– Pa najteže mi je bilo kada nisam igrao na Svjetskom prvenstvu. Igrao sam sedam utakmica u kvalifikacijama, desila se ta povreda i onda sam otpao. To mi je bio i najveći motiv za ove kvalifikacije, jer bi plasman na prvenstvo svijeta u Kataru bio kruna karijere. Najljepši momenti su definitivno ovi detalji protiv Portugala, i pobjeda u Albaniji. Norveška je takođe lijep trenutak za mene, jer sam tu kao standardan reprezentativac pokazao da može da se računa na mene – podvukao je Stefan Mitrović, heroj Srbije.
NISAM DOZVOLIO PROVOKACIJU
U oktobru 2014. godine na stadionu Partizana igrala se utakmica, koja nikad nije završena. Naime, tokom prvog poluvremena gostujući navijači su pomoću drona iznad terena u Humskoj istakli zastavu Velike Albanije. Kada se letjelica spustila dovoljno nisko, sve je prekinuo upravo Mitrović, koji je skinuo zastavu i oborio dron, kako bi meč bio nastavljen.
– Svega se sjećam. To je nešto što je obilježilo moju karijeru. Iako je prošlo mnogo vremena od tog meča na stadionu Partizana, ljudi to ne zaboravljaju. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, ali mi Srbi znamo ko smo i šta smo i nikada nećemo dozvoliti takve provokacije u našoj zemlji. Ja sam se ponio baš tako, jer možda nismo sa populacijom najveći, ali imamo najveće srce i najhrabriji smo narod na svijetu – zaključio je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu