Djelovao je kao u najzrelijim fudbalskim godinama, onako robustan i jak, podsjećao je na nekog engleskog špica starog kova, ali je beskompromisnoj duel igri dodao i notu elegancije, pa se nijedna ozbiljna akcija srpskog tima nije mogla zamisliti bez učešća popularnog Mitrogola. Da li je to dupli pas, peta, povratna glavom ili najobičnije odlaganje saigraču koji je u boljoj poziciji, stvar je izbora u datom trenutku. Dodajte tome urođeni njuh za gol i način na koji čuva posed i dubinu, i eto vam moderne verzije klasične devetke visoke klase. On je u intervjuu za Blic opisao kako je doživo utakmice na Svjetskom prvenstvu, ali i kako se vratio u pravu formu nakon što je u Njukaslu bio rezerva.
Nije bilo lako protiv Kostarike, Navas je pokazao da je golman vrhunske klase. Svakako jedan od najboljih na svijetu u posljednjih nekoliko godina. Ipak, nismo mu u Samari dati priliku da zablista u punom sjaju. Nije im pomogao – kaže Mitrogol.
Protiv Švajcarske je bilo potpuno drugačije, jer Srbije nije zadržala početnu prednost.
– Šaćirijeve i Džakine ruke poslije postignutog gola bile su provokacija, gest sa zastavom Kosova na kopački nisam shvatio kao provokaciju. To je njihova stvar i ne treba da me interesuje. Nešto drugo mi je čudno. Svi se oni razmeću tom zastavom i ponose se Kosovom, a onda odbiju poziv da igraju za njihovu reprezentaciju. To dovoljno govori o njima. Ako već toliko vole Kosovo, zašto brane boje drugih zemalja. Za Šaćirija znam da je van terena dobar momak – dodao je on.
On je dao mnogo golova koji su bili ključni za plasman “orlova” u Risiju, ali je na Mundijalu samo jedno bio strijelac.
– Onaj izjednačujući u Kardifu nam je otvorio vrata Rusije. Potrčao sam Krstajiću u zagrljaj jer je prije utakmice predosjetio da ću se baš ja upisati u strijelce. Što se Engleske tiče, ne znam da li je Rafa Benitez promenio mišljenje o meni, a iskreno i ne zanima me. Dok sam davao golove u Čempionšipu, nisam razmišljao o osveti, niti sam se bilo kome dokazivao. Ja znam koliko vrijedim i trudim se na svakoj utakmici da svojim učinkom doprinesem uspjehu tima za koji igram. Svejedno da li je riječ o Njukaslu, Fulamu ili srpskoj reprezentaciji. Svuda sam davao maksimum i tako će biti i ubuduće. Benitez je trener i on se pita oko sastava tima. Jednostavno, nije me vidio u svojoj koncepciji i nemam šta da mu zamjerim. Posvetio sam se drugom klubu, radio sam svoj posao i epilog ste vidjeli na “Vembliju” protiv Aston Vile – istakao je Mtrović.
O igranju u Fulamu ima samo lijepe riječi.
– Doživio sam “Mitro's on fire” iz 40.000 grla u grotlu Londona, nisam mogao da sakrijem emocije i Fulam će zauvijek ostati u mom srcu. Čuo sam da gazda Kan kupuje „Vembli“, posao je blizu realizacije i čeka se samo zvanična verifikacija. To me raduje, iako od mnogih drugih faktora zavisi gdje ću nastaviti karijeru. Imam potpuno povjerenje u ljude koji vode računa o mojim interesima – kazao je srpski napdač.
Mitroviću je vrlo važno što je postao fudbaler.
– Tata je jednom prilikom rekao da bih vjerovatno krenuo stranputicom da se nisam posvetio fudbalu. Zaista sam kao mali bio veoma nestašan. Nisam pravio bogzna kakve gluposti, ali sam uvijek morao da budem u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. I onda, bilo ko da nešto zabrlja, ko je kriv – naravno Mitar. Kasnije je taj višak adrenalina umio da se prenese i na teren. Otac je ponekad bio strog, ali me nikada nije tukao. Možda sam dva-tri puta dobio one ćuške kao dio vaspitne mjere i to je sve. Doduše, ne sumnjam da bi me pošteno išamarao da sam zaista postao kriminalac – zaključio je Mitrović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu