Mirza Delibašić je harao košarkaškim terenima. “Kinđe”, kako su ga zvali, je poslije tuzlanske Slobode zaigrao za KK Bosna i za nju dao preko 14.000 poena na 700 utakmica. Dvadesetak u prosjeku. Ko god da je rival, i “mali” i “veliki”.
Dva puta je vodio Bosnu do titule prvaka SFRJ, jednom do Kupa, ali i do najvećeg uspjeha u dotadašnjoj klupskoj istoriji jugoslovenske košarke, kada su “studenti” iz Sarajeva 1979. postali prvaci Evrope – u finalu je pao Emerson u Grenoblu (96:93).
Mirzina košarkaška bajka bi bila i ostala bajka, da nije bilo onakvog njegovog života van terena. Jer, na parketima je stvarno harao. Ubaci 44 poena Realu. Pa ode u taj isti madridski klub i – pokori Španiju. Ode u reprezentaciju, na debiju postane prvak Evrope. Uzimao je medalju i na svojim Olimpijskim igrama, bio šampion svijeta na Filipinima 1978, a bio je i član ekipe SFRJ koja je 1980. postala zasad jedina ovdašnja košarkaška selekcija koja je došla do zvanja – olimpijski prvak.
Ali, sve se promijenilo kada je raspad Jugoslavije počeo. I ranije je umio da kuburi sa tugom, ali taj raspad je teško doživio, iako se sa reprezentacijom BiH, borio da se slava nekadašnje KK Bosne kako-tako sačuva. I, uspijevao je, koliko se moglo, bio je osmi na Evrobasketu 1993, što je i dan danas najveći uspeh bosanske selekcije. Ali…
Kako su to “Novosti” svojevremeno podsjetile, legendarni trener Bogdan Boša Tanjević je u jednom intervjuu otkrio da je Mirza bio autodestruktivan i da ga je tuga ubila:
– Mirza, misliš li da se od alkohola lako umire? Ne, druže, to je teška smrt. Ako si junak i ako to već hoćeš, skoči u Miljacku, pa završi priču – govorio sam mu.
– Kada sam ga, pet mjeseci prije smrti vidio poslednji put, to više nije bio Mirza Delibašić. Smanjio se, jedva da ste ga mogli pronaći u tom velikom krevetu. Iznuren, očajan… Polumrtav. Ali je i dalje pušio kao Turčin. Umro je od bolesti koja se zove tuga. Zove se rat. Zove se Jugoslavija – dodao je Tanjević.
Mirza Delibašić je umro u 47. godini života. A bio je veći od mnogih asova koji su ga nadživjeli.
– Doleteti, kao Mirza, do samog Sunca i onda se survati u ponor, to je zaista tragedija dostojna jednog Ikara – napisao je njegov biograf Slobodan Đurasović, što možda i najbolje oslikava životnu priču Kinđea, čovjeka zbog čijih su majstorija mnogi i počeli da se bave košarkom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu