Riječ je o kolumni uglednog srpskog novinara Aleksandra Apostolovskog objavljenoj, kada je Nemanja bio u nemilosti tadašnjeg selektora, a zašto je srpski as tek sada odlučio da to podijeli na društvenim mrežama i dalje ostaje misterija. Orginalni dio teksta iz Nedeljnika glasi ovako:
Racionalni Englezi ne mogu da razumiju zašto on igra kao da mu je svaka utakmica posljednja. Oni ne mogu da shvate da Nemanja, zapravo, uopšte ne igra u Premijer ligi, iako nesumnjivo, gazi englesku travu. Nemanja Matić sve vrijeme igra protiv demona koji su ga progonili, ponižavali i pokušavali da ga udave u tamnavskim ukletim močvarama. Svaka nova utakmica je njegov lični rat na život i smrt, u kom nema zarobljenika. Zbog toga ga Murinjo i Geri Lineker smatraju monstrumom. Nemanja je, međutim, nešto drugo: regrut koji čeka, drhteći, novi poziv iz Beograda. Taj regrut, koga veliki svijet smatra maršalom, nikad neće izdati i iznevjeriti.
Da, Nemanja Matić je spreman da pogine za Srbiju, kao što je njegova otadžbina, s istim entuzijazmom, spremna da ga ponovo izda. I uradiće ona to. Nemaj nikakvu sumnju, moj Nemanja!
I on to naslućuje. Čovjek koji komanduje najvećim svjetskim zvijezdama na terenu, čak i Frenkom Lampardom, odmah poslije posljednjeg sudijinog zvižduka, ponovo postaje vojnik u rezervi. Njegova skromnost gotovo da prelazi u autizam. Kad sleti na beogradski aerodrom, ne zadržava se ni trena u Beogradu. Ne zna ni gdje je ulica Strahinjića Bana, ne voli sponzoruše, ne voli splavove. Ne želi da zaviri u noćni život grada, tu crnu rupu koja diše, kao živi stvor, kao zvijer koja ga nikad nije željela. I, da se razumijemo, ni sada ga ne želi. Veliki beogradski listovi ne prave intervjue s fudbalerom kome se divi svijet. On je i dalje nezvanično persona non grata u svojoj zemlji, jer nas, sve zajedno, ovakve kakvi smo, podsjeća šta smo i ko smo mi. I niko nam nije kriv što smo niko i ništa, a ponajmanje je za to kriv Nemanja Matić! Zbog toga mirne savijesti odlazi u svoje selo Vrelo i sve slobodno vrijeme provodi sa svojim drugarima iz djetinjstva, bezimenim junacima čiji predak počiva, ugrađen, u spomenik na Avali. Nemanji je dovoljno da posmatra crkvu, školu i teren, a potom da od majke traži da mu skuva pasulj i sarmu. Srećno je oženjen, ali niko ne zna kako se zove njegova supruga. Nemanja nikad ne daje intervjue časopisima za poznate, iako pred njegovom kućom u Londonu dežuraju reporteri najvećih britanskih listova, utrkujući se da objave detalje iz dosadnog života Murinjovog čudovišta – napisao je Apstolovski u tekstu 2014 godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu