Intervju koji objavio je “Večernji list”, otkriva samo neke detalje iz života slavnog košarkaša.
Dali su nam da pogledamo prvih osam epizoda i onda su to, nakon dva dana, povukli. Moram priznati da sam i ja za neke stvari prvi put čuo pa tako i za ono da je generalni menadžer Džeri Kraus rekao treneru Filu Džeksonu da neće ostati trener Bulsa čak ni ako okonča osnovni deo sezone sa 82-0 – rekao je u uvodu Toni Kukoč komu se nije svidjelo što je čovek koji ga je draftovao od nekih anketiranih svjedoka vremena proglašen negativcem.
– Lako je, kada ga više nema, pričati o tome kako je on razmontirao Bulse, a treba znati da je on arhitekta ekipe koja je osvojila šest naslova NBA prvaka. Kao da su morali naći nekog negativca. Lako je voljeti Džordana i Pippena, oni su to i zaslužili, no za Krausa je trebalo čuti i drugu stranu medalje.
I prije lansiranja serijala Toni je vidio fotografiju Bulsa s koje je on uklonjen, a postavljen Stiv Ker vjerojatno radi snažnijeg marketinga filma. Smeta li mu to?
– Ništa meni ne smeta. Ja sam mislio da će poenta serijala biti da se pokaže mlađim fanovima, pa i današnjim igračima, kako su igrali Džordan i Bulsi i kakva se tada, za gledanje ljepša, košarka igrala. Na kraju je ispalo da se puno toga izdramatizovalo, no drama je ta koja prodaje.
O njemu su se raspisali i ozbiljni novinari, a neki sad pišu što nisu prije 20 godina.
– Svih ovih godina bilo je svakojakih nagađanja. Od toga da možda nikad ne bih bio NBA prvak da nisam igrao uz Džordana i Pipena do toga da bi u nekoj drugoj ekipi imao prosjek 25 koševa, po sedam skokova i asistencija i bio višestruki Ol-Star. Amerikanci znaju da kažu da su ‘svi pametni ponedjeljkom, nakon što se utakmice odigraju, a vrlo rijetki se usude u petak da kažu šta će se dogoditi za vikend.
A doći u NBA Toni se usudio tek sa 25 godina. Da je stigao ranije, a draftovan je 1990., vjerovatno bi danas imao još koji prsten prvaka, uz ona tri iz druge polovine 90-ih.
– Najlakše je biti pametan u ponedjeljak, no nije bilo lako otići u NBA, a ne znati hoćeš li igrati i potpisati ugovor koji sigurno neće biti veći od onoga što sam ga imao u Benetonu. Uostalom, meni je u Trevizu bilo sjajno, imao sam sjajan tretman od Benetonove porodice. No, kako je to bila već treća godina otkako sam draftovan od Bulsa, njihov skaut i moj prijatelj Ivica Dukan javio mi je da moram da odlučim dolazim li, ili da se oni okrenu drugim opcijama.
Kaže da nije oklijevao zbog novca jer ga je u Benetonu imao više nego u startu u Bulsima, nego zbog neizvesnosti.
– Vidjeli ste kakve je Dražen Petrović imao probleme po dolasku u NBA. On nije bio te sreće kao Divac, koji je, kada se penzionisao Džabar, dobio mjesto u prvoj petorci, i to pored Medžika i Vortija. Dražen je bio na klupi, bez većih izgleda da dobije priliku pored Drekslera i Portera. Nisu tada treneri bili nimalo saosećajni s Evropljanima, niti su ih isprobavali. Štaviše, bilo je trenera koji bi za njih rekli svom asistentu : “Idi, razgovaraj s njim, ja za njega nemam vremena”.
A dok se premišljao, dogodilo mu se da su ga “maltretirali” njegovi budući saigrači Džordan i Pipen. Desilo se to na Olimpijskim igrama u Barseloni.
– Stvarno nisam znao u kakvim su odnosima Džordan i Pipen s Krausom, da je to bila velika netrpeljivost. To sam saznao 20 godina kasnije tokom snimanja dokumentarca “Drim tim”. Mnogo godina kasnije momci su mi objasnili da to nije bilo ništa lično, nego da su oni igrali protiv Krausa u hrvatskom dresu.
Toni se iznenadio kada je, u jednoj praktično revijalnoj utakmici (jer se pobjednik unapred znao), imao takav tretman od Pipena i Džordana.
– Što je utakmica više odmicala, sve više sam se pitao da li je moguće da me oni čuvaju već od naše trojke, da ne mogu da pređem centar bez čuvara. Pored toga, sve što sam probao, od zicera do dodavanja, nije mi polazilo za rukom. No loš dan dogodi se i boljim igračima od mene. I Džordan je imao utakmica kada bi ubacio pet od 25 šuteva.
Tokom te utakmice, prve s Amerikancima na pomenutim Igrama, imao je Kukoč jednu brigu više.
– Supruga Renata trebala je da se porodi svakog časa, a rodila je nekoliko dana kasnije, tokom meča s Njemačkom.
U toj utakmici protiv Nijemaca Toni je zabio 25 koševa, a ceo susret bio je “na iglama”.
– Taj dan, negdje oko 14 sati, Renata je otišla u bolnicu, a kako do početka utakmice nisam imao nikakvih informacija, uhvatila me panika. Čak sam i na poluvremenu meča, a tada nije bilo mobilnih telefona, u dvorani našao neki novinarski telefon i pozvao, no još se nije znalo ništa. Nakon utakmice, nakon što sam se istuširao, donijeli su mi neki telefon i kazali da imam poziv i tada sam čuo da se Marin rodio.
Suprugu i novorođenog sina vidio je tek nakon desetak dana.
– Nije imalo smisla da ja napuštam Olimpijske igre iz više razloga. Maleni je dobio žuticu pa je sa suprugom morao ostati u bolnici još neko vrijeme. Uostalom, tada nije bilo mogućnosti avio-prevoza kao danas, a i pucalo se naveliko po Hrvatskoj.
Premda se znalo da je originalni Drim tim praktično nepobediv, Džordan je i tih dana bio izrazito takmičarski raspoložen, pa je i iz tog pravca stizala potreba za demoralisanjem Kukoča.
– Igrati s njim je jedno, a drugo je biti na treningu i vidjeti taj intenzitet. Da igra za siću, on bi ih izgrizao dok ne bi pobijedio. Zapravo, držao bi suparnika na terenu sve dok ga ne bi pobedio.
S obzirom na to da su se o tome oglasili i Stiv Ker i Vil Perdju (a obojica su od Džordana dobili po nosu), Kukoč ističe da se njemu takvo nešto nije dogodilo.
– Kao i ostale saigrače, i mene bi provocirao da vidi kako ću reagovati i gdje je moja tačka lomljenja. To bi činio i Fil Džekson, jer obojica su htjela na treninzima da se uvjere na koga mogu da računaju kada dođu teške situacije. Ko neće reagovati u stilu “ovdje me svi mrze”, nego se neće povući u sebe i onda kada je najteže. Majkl Džordan je želio da vidi da mu se saigrači suprotstavljaju, da uđu s njim u konflikt, jer samo je u takve imao povjerenja. Znalo je da se dogodi da me na treningu puste da uđem s loptom u reket i da me više njih onda udari. Najprije bih pomislio da je to bilo slučajno, no kada bi se ponovilo, znao bih da me testiraju. Džordan od saigrača nikad nije tražio nešto što on nije napravio, no nismo svi Džordan da možemo što i on. Doduše, on je tu mislio više u voljnom smislu, da svako na svakom treningu da svoj maksimum. A kada je tim istim saigračima počeo da vjeruje, onda je počeo da osvaja titule.
I trener Džekson, na sličan način, tretirao je svog hrvatskog pulena.
– I on me je provocirao raznim “bockalicama”, da vidi jesam li ili nisam osoba kakvu trebaju za najteže situacije. Na sve to ja bih koji put rekao da imam tri titule klupskog šampiona Evrope, da sam bio svjetski prvak i najbolji igrač Svjetskog prvenstva, no koliko god da sam ja nabrajao svoja postignuća, Džekson bi mi rekao: “Ništa ti to, sine, ne vrijedi dok se ovde ne dokažeš”.
Kada se uvjerio da se na “Kukija” može osloniti, Džekson je u završnici jedne utakmice donio odluku o kojoj se i danas govori. Naime, samo 1,8 sekundi prije kraja odlučio je da će loptu dobiti Kukoč, a da će je izvesti Pipen, no ovaj je to odbio i odlučio da ostane na klupi.
– Budući da više nije bilo Majkla, Skoti je bio naš glavni igrač pa je u završnici te utakmice pokušao da završi nekoliko napada, no nijednom nije uspeo. Bez obzira na to, on je mislio da i posljednji napad treba ići preko njega, no Fil se s time nije složio, nego je tražio da to budem ja jer sam ja te sezone, praktično iz iste akcije, već tri puta pogodio sa sirenom. Nakon utakmice Fil uopšte nije došao u svlačionicu, no zato je naš najstariji igrač Bil Kartrajt podigao glas, podsetivši da se do uspjeha dolazi samo timski. Što se tiče Pipena, to je bio izolovan incident, jer on je bio izrazito nesebičan igrač koji se daje ekipi, a i meni je te sezone bio velika podrška. Bila je to jedna trenutna, ljutita reakcija, no to nije bila slika pravog Pipena, koji je zaista bio normalan i jako dobar čovek.
Je li Pipen bio ljubomoran na svog hrvatskog saigrača zbog većeg ugovora?
– Ne bih rekao, no on je 1991. požurio da potpiše ugovor koji se, kasnije, pokazao po njega nepovoljnim. I njegov menadžer, a i vlasnik Bulsa rekli su mu da ne potpisuje na sedam godina nego na četiri, no on je htio da se osigura zbog situacije u svojoj brojnoj porodici, ali i problema s leđima. Skoti je imao oca i brata u kolicima i osjećao je potrebu da mora da pomogne porodici razmišljajući valjda i da bi mogao da ostane bez takve prilike ako ga snađe kakva teža povreda. No, nedavno se javila njegova supruga od koje se razvodi, rekavši da za Skotija ne treba brinuti jer je “on zaradio više od Džordana”. Glupo je da ona ulazi u takvo nešto, no Skoti je zaista na klupskim ugovorima stvarno zaradio više od Majkla. Nadoknadio je sve igrajući za Hjuston i za Portland.
No, Džordan je puno više zarađivao od sponzorskih ugovora pa je danas na Forbsovoj listi milijardera. A tokom njegove igračke karijere pisalo se o tome da ima problem s kockarskom zavisnošću.
– Postoji teorija u vezi s vrlo uspješnim ljudima, a ona kaže da te ljudi jedno vrijeme vole, a onda im to dosadi pa ti traže nedostatke. Da Majkl imao problema s kockanjem, onda bi sigurno počeo da prodaje automobile, kuću… što se nije dogodilo. Sve to bila je posljedica njegovog kompetitivnog duha i, šta god da bi zaigrao, pa tako i neku igru u kockarnici, on bi silno želio da pobedi. Isto tako, Majkl je bio dovoljno pametan da to ne pokušava u nečemu u čemu nema izgleda, recimo da se trka u Formuli 1, nego tamo gdje donekle ima kontrolu. On ne bi “gemblao” tamo gdje nema izgleda.
Za razliku od Džordana koji je voleo da se kocka i igra golf, jedan drugi Kukočev saigrač voleo je noćni život i alkohol. Kako je on doživio Denisa Rodmana?
– Vjerovali ili ne, on je bio vrlo stidljiva osoba koja se teško otvarala prema nekome koga ne poznaje dobro. Onaj zabavni Denis ponekad je bio ekstreman, no morao je da ima izduvni ventil, da ne bi eksplodirao. Kada bi ga spopala žuta minuta, on bi Džeksona pitao za kraću pauzu, a ovaj bi mu to dopustio jer je shvatio da je riječ o osobenjaku kojeg nešto guši. A sve to on je višestruko vraćao na parketu, jer bio je idealan saigrač koji gine za ekipu. Osim toga, on se studiozno pripremao proučavajući kako i u kojem se smeru odbijaju lopte suparničkih igrača kada promaše.
Kažu za Rodmana da je jako malo spavao?
– Ne znam koliko je spavao, no znam da je puno trenirao sam. Nakon naših jutarnjih treninga on bi još svako veče trenirao individualno, a onda bi izašao u provod. Od njegovih saigrača iz Drim Tima za Majkla sam čuo da malo spava, četiri-pet sati, i da bi u istom danu odigrao 36 rupa golfa i uveče briljirao na parketu. U svakom slučaju, u fizičkom smislu, obojica su bila čudo majke prirode – zaključio je Toni Kukoč.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu