Došli smo do samog kraja još jedne spektakularne fudbalske sezone, a tačku na zanimljivu takmičarsku godinu staviće Mančester siti i Inter, večeras, na Ataturk stadionu u Istanbulu. Engleski i italijanski velikan boriće se za najvažniji klupski trofej Ligu šampiona.
Oči svjetske javnosti uprte su u najboljeg napadača današnjice – Erlinga Halanda, a nezahvalan zadatak da se juri sa norveškom gol-mašinom imaće iskusni štoper Intera Frančesko Aćerbi. Golgeter Mančester sitija kod većine defanzivaca izaziva strah u kostima, ali ne i kod Aćerbija budući da je iskusni Italijan prošao kroz pravu “golgotu” da bi došao do finala Lige šampiona.
Kao mlad Aćerbi je dobio šansu da zaigra za Milan, klub koji mu je u srcu od malih nogu, ali mu je snove pokvarila iznenadna smrt oca nakon čega je, kako kaže, sve postalo besmisleno.
– Poslije očeve smrti osjećao sam se prazno i fudbal je bio besmislen. Tada je sve krenulo nizbrdo – rekao je Aćerbi.
Ušao je tada Italijan u probleme sa porocima zbog čega je njegova karijera krenula u pogrešnom pravcu. Iz Milana otišao je put Sasuola kada mu je tokom rutinskog ljekarskog pregleda dijagnostikovan karcinom testisa.
Podvrgnut je štoper tada hitnoj operaciji, sve je prošlo kako treba, ali je nekoliko mjeseci kasnije pao na doping testu, a sve kao posljedica nepravilnog nivoa hormona izazvanog rakom. Nažalost, opaka bolest se vratila i Aćerbi je ponovo morao na liječenje.
– Imao sam hemoterapiju od 7. januara 2014. do 14. marta. To je bio paralelni svijet, svijet bola i hrabrosti.
Tokom liječenja Aćerbi je stekao mnoga prijateljstva. Ipak, dječak po imenu Elia ostavio je najjači utisak na fudbalera Intera.
– Tamo su se rodila lijepa prijateljstva, ukučujući i dječaka po imenu Elia. Imao je smrtonosni rak i mnogo me je naučio. Pitao sam njegovog oca da li zaista zna da mu je ostalo još nekoliko mjeseci života, on mi je rekao “da”. Nisam mogao da vjerujem da neko može da se igra, smijeje se i uživa kao on – otkrio je Aćerbi.
Mnogi su očekivali da će se njegov život nakon iznečenja promijeniti, ali nije. Nastavio je Aćerbi da vodi noćni život, uživa u porocima sve do jedne noći kada se sve promijenilo.
– Godinu dana nakon bolesti otišao sam da spavam, ujutru sam se probudio u strahu. Plašio sam se svoje sjenke, razmišljao sam o svim brigama koje sam izazvao ljudima oko sebe, o prilikama koje sam “bacio”, o protraćenim godinama, o porocima. Sve mi se skupilo… Odjednom – rekao je Aćerbi, a potom nastavio.
– Rak me je spasio! Bez njega, penzionisao bih se sa 28 godina, možda bih igrao Seriju B, ali se poslije toga sve promijenilo, moj život je ponovo počeo, dobio sam drugu šansu. U životu se treba suočavati sa izazovima, svi su mi pomogli, prvo sa ocem, onda sa bolešću, sada sam najveći izazov sam sebi.
Aćerbi je maksimalno dobro iskoristio drugu šansu, igre u Sasuolu preporučile su Laciju, potom je uslijedio poziv selektora Roberta Mančinija, a sa reprezentacijom osvojio je Evropsko prvenstvo 2020. godine. Sada ima šansu za novi iskorak, titulu prvaka Evrope u klupskoj kategoriji, piše Informer.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu