Nažalost, revanš utakmica protiv Bese u evropskim takmičenjima prošle godine u Boriku bila je zvanično posljednji meč za iskusnog čuvara mreže, koji se neće vraćati na teren. Karijera duga 25 godina je bila obilježene mnogim uspješnim, ali i teškim trenucima koje je Ljubišić prošao. A sve je počelo utakmicom finala Kupa Republike Srpske 1996. godine protiv dobojske Sloge.
– Sjećam se baš tog duela i debija za Borac. Ušao sam u ekipu jer se jedan od golmana povrijedio i nije mogao da brani. Trebao sam da idem na ekskurziju, ali sam odustao i dobio šansu da budem u seniorskom timu. Bio je to početak i evo karijera je trajala gotovo 25 godina tako da nemam za čim da žalim – istakao je Ljubišić.
Za 25 godina bavljenja sportom stekao je brojne prijatelje na terenu, pa ne čudi da je nakon objave o kraju karijere dobio brojne poruke iz raznih zemalja.
– Dobio sam poruke iz Izraela, Portugalije, Francuske, Srbije i naravno od saigrača i rivala iz naših krajeva. Drago mi je zbog toga jer pokazuje da sam svugdje ostavio dubok trag, gdje sam god nastupao i da su me ljudi zapamtili po dobrom. Posebno mi je draga poruka iz Hapoela Rišona, koji se eto i nakon osam godina sjeća mojih odbrana. Dokazuje da nigdje nisam otišao na loš način iz kluba i da sam svugdje pružao maksimum a to ljudi znaju da cijene – sjetio se proslavljeni golman.
Iako je igrao u mnogo trofejnih generacija, Ljubišić ističe da je najbolja atmosfera bila u ekipi Borca koju su sačinjavali Bjelić, Malić, Trivundža, Đogo i ostali.
– Bio sam član nekoliko zaista sjajnih generacija u kojima je bila odlična atmosfera, ali ta je bez premca. Bili smo mladi, željni dokazivanja a atmosfera je bila fantastična i sigurno da je najljepši period u klubu. Bili su i dobri rezultati – rekao je.
U Borac se vratio dva puta. Ono što je posebno zanimljivo da nikad nije tužio banjalučki klub iako je nekoliko puta imao puno osnova da to uradi. U jednom periodu Banjalučani su „preživjeli“ iako su čak 11 mjeseci bili bez primanja.
– To je bio moj način da pokažem poštovanje prema svom klubu. Borac mi je kao klincu dao šansu da postanem prvi golman i to ne mogu da zaboravim. Znam da su mnogo govorili kako činim pogrešan potez što ne tražim svoje ali nisam jednostavno mogao. Borac i Banjaluka su moji i tu su me u potpunosti trpili. Bio sam buntovan na startu karijere, često tvrdoglav ali sam uvijek nastojao da budem pošten prema svima. Tako sam išao čitavu karijeru i smatram da nisam pogriješi . Smatram da je klub preživio neke teške situacije upravo zbog domaćih igrača koji su znali šta je Borac. Jednostavno osjećali smo klub i znali da moramo da ga sačuvamo – naveo je Ljubišić.
Bogata karijera imala je puno uspona i padova. Ljubišić ističe da mu je najteže pao Sandefjord u EHF Klupu u sezoni 2000/2001, dok je u moru uspeha naveo trijumf nad Slogom u Kupu Srpske.
– Sigurno da mi je najteže pala eliminacija od Sandefjorda. Prošli smo u treće kolo i doživjeli težak poraz 29:21 u prvom meču. A onda je uslijedio revanš. Meč koji je donio velike emocije. Bilo je to ostvarenje sna. Pun Borik mi je u tom meču aplaudirao i skandirao. O tome sam sanjao otkako sam se počeo baviti rukometom. Nažalost naša velika borba nije krunisana prolaskom. Odlučila je jedna lopta, nismo pogodili zadnji napad i eliminsali smo. Mislim da je našoj generaciji to zaista meč kojeg ćemo se stalno sjećati. Što se tiče lijepih momenata njih je zaista puno bilo, a izdvojio bih ipak pobjedu nad Slogom u Kupu. Dobojslije su nas savladala u Banjaluci sa tri razlike, sve je bilo spremno za slavlje u revanšu. Organizovali su i feštu, čak su nas pojedini igrači zvali na nju prije druge utakmice. Mi smo u revanšu nadoknadili zaostatak i slavili iako je malo ko vjerovao u nas- prisjetio se Ljubišić.
Borac je godinama poznat po sjajnim čuvarima mreže. Gotovo svaka generacija imala je po jednog vrhunskog čuvara mreže.
– Zbog toga su golmani pod najvećom lupom. Ne znam da ima klub koji je imao dva najbolja golmana na svijetu kao što je Borac. To je nešto što je uvijek donosilo dodatni pritisak. Izboriti mjesto na golu Borca je posebna privilegija. Imao sam tu čast da učim od brojnih velikana i da sarađujem sa sjajnim golmanima i ljudima. Ipak izdvojio bih saradnju sa Zlatanom Arnautovićem. Te tri sezone u Crvenoj zvezdi sa njim su mi mnogo značile Imao je veliki uticaj na mene i na razvoj karijere.
Ljubišić je proglašen i za najboljeg sportistu Republike Srpske i prava je šteta što mu je posljednji meč u karijeri bio duel sa Besom na kojem je zaradio povredu.
-Iskreno ne bih volio oproštajni meč. Nisu ni mnogo veći igrači dobili takav duel- iskren je Ljubišić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu