Bio je iskusni stručnjak koji je u Manili napunio 74 godine na vjetrometini praktično od kada se vratio na klupu. Neuspjeh na Evrobasketu i nerijetko mučenje tokom kvalifikacija za Mundobasket dali su dodatni povod kritičarima. Da ne pričamo šta se desilo kada su otkazali mnogi, među kojima i Nikola Jokić, a tek kada je uslijedio poraz od Italije…
Ipak, harizmatični Piroćanac ih je sve ućutkao i pokazao da je jedan od najboljih košarkaških stručnjaka Starog kontinenta u istoriji. Posljednjih 80 minuta košarke bili su čista poezija tima koji ima sve i nema slčabu tačku. U stvari ima ih, ali je kapiten ovog broda uspio da ih sakrije po sad već legendarnoj “Svi za jednoga, jedan za svi”. Pored toga, pronašao je sva ranjiva mjesta Litvanaca i Kanađana.
Osim taktičke zrelosti, pridobio je Pešić ove junake koji su se odazvali od prvog dana, to je moglo da se vidi i osjeti… Način na koji su grizli kada je krenula eliminaciona faza nije zapamćen u srpskoj košarci. Čak ni ona prva Pešićeva generacija koju je odveo na krov svijeta prije 21 godine nije igrala tako. Doduše, nije ni morala jer su to bili majstori košarke.
Ova generacija definitivno nema takvu širinu, ali ima nešto što se zove ponos. Govorio je to Pešić od prvog dana, ponavljao da mu ne treba 12 najboljih nego 12 koji najbolje funkcionišu zajedno i „ubo“ je džek pot. Na putu do finala stigao je bez jednog momka koji se na sreću oporavlja u bolnici u Manili, ali je i on imao ogroman uticaj na ovakav ishod. Kako god prođe finale, utisak će biti isti. Kari je majstor svog zanata koji je drugi put doveo tim do finala Svjetskog prvenstva. Prvi je osvojio, a drugi… Vidjećemo!