Progutala ga je težina crveno-plavih boja, a možda je njegova sreća što “teret” nije osjetio u Platonovoj ulici, na Gradskom stadionu.
Niko ne sumnja da bi 44-godišnji stručnjak umio da zapali i “istok” i “zapad” i “sjever”, ali…
Nije mu se dalo. I to iz više razloga, ne samo iz potcjenjivačkog pristupa i dovođenja igrača “kojima vjeruje”, a prije toga s njima ništa nije osvojio.
I sada kreće licitacija – mnoga su imena već pomenuta, a sve je na upravi kluba.
Manje-više u njoj sjede isti ljudi koji su klub vratili u život, napravili konstantnost borbe za vrh u BiH i izlaska u Evropu, ali ne i konstantnost u radu.
Vruć krompir je kod čelnika Borca, oni će ga prebaciti novom treneru, a njegov zadatak će biti da poljuljane igrače ubijedi da taj krompir i nije tako vruć.
Imena iz Srbije nisu se pokazala dobrim rješenjima (prije Lalatovića “izgorio” je Kiza Milinković, o ostalima da ne govorimo), a samo se budala uči na svojim greškama.
Ne tako davno, Borac je imao šampionski splet, a u sredini tog spleta bio je trener i titula je stigla u Banjaluku poslije 10 godina.
Isto tako, kapitenska traka nije mijenjala ruku na kojoj stoji toliko često kao što je to bilo u ovih sedam nesrećnih rundi tekućeg šampionata BiH.
Ekipi je potreban šok, navijači žele pobjede, a upravi treba pravo rješenje za kojim su jednom posegli…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu