Nakon svega 55 dana odlučio je da digne sidro, a potom je za srpske medije otkrio da nije bilo baš sve kako mu je obećano.
– I pored činjenice da mi je predsednik Zorje obećao da neće prodati našeg najboljeg igrača i ukrajinskog reprezentativca Rusina to je učinio. Za 2.500.000 evra Rusin je otišao u Sanderlend, a meni je, kad ga nisam vidio među ostalim članovima tima, bilo rečeno da se liječi od lakše povrede. Tek pred samu posljednju prvenstvenu utakmicu saznao sam za istinu – rekao je Lalatović za „Sportski žurnal“ Lalatović.
Dodao je i da nisu ispoštovane njegove želje kada su u pitanju pojačanja.
– Klupska uprava nije dovela dvojicu fudbalera koje sam tražio, a koji su nam bili izuzetno potrebni za evropske utakmice. Riječ je o jednom reprezentativcu Paname, kao i članu nacionalnog tima Nigerije. Sa postojećim timom, ostali smo bez bilo kake šanse da uradimo nešto lijepo u Evropi i to me je prelomilo – rekao je.
Neposredno uoči otkaza, Lalatović je za „Kurir“ otkrio da mu pojedini ljudi u Srbiji rade o glavi, a isto to je potvrdio i sada.
– Najviše volim da radim u Srbiji i to svi znaju. Imam, međutim, određene probleme s pojedinim ljudima u srpskom fudbalu, koji žele da mi zabrane rad u njemu. Jedan čovjek iz Novog Sada mi je, čak, rekao da će da se potrudi da me fudbalski uništi i natjera me da završim karijeru. I da ni ne pomišljam da se vratim u Vojvodinu, klub koji doživljavam kao svoju drugu majku. Uz njega je tu još jedna osoba iz našeg Saveza, ali me to ne plaši, niti oni to mogu da urade – istakao je Lalatović, pa dodao da je bilo izuzetno teško raditi u Ukrajini zbog rata:
– Teško je zaista da se radi danas u Ukrajini. Zbog igranja u Evropi, svaka tri dana, po 20 sati bili smo prinuđeni da provodimo u autobusu koji nas je vozio u susjednu Poljsku, gdje smo bili domaćini. To me je, baš kao i igrače, iznurivalo. Uz to, svakodnevni zvuk sirena za opasnost i automatski prekid putovanja. Sirene zaustavljaju treninge i odlazak s terena, isto važi i za utakmice – zaključio je on.