Budućnost zemlje, rođen u Bijeljini, došao je do nivoa kada legitimno može da konkuriše za prvih 11 na “Marakani”, a za to ima i lopte u mrežama protivnika na uvid.
Ove sezone je upisao četiri nastupa u Superligi, postigao dva gola za 168 minuta provedenih na terenu, dok je na primjer, u čitavoj prošloj sezoni imao 241 minut i pogodak više na domaćoj sceni.
Vješto koristi ukazanu šansu, bolje nego mnogi prije njega koji su dobijali raznorazne nadimke i epitete, a na kraju se ispostavljalo da ne zaslužuju ni mrvicu pohvale za ono što rade u protivničkom šesnaestercu.
Trema zbog evropskih utakmica ga ne “hvata”, zrelost je dokazao u dosadašnja dva kola Omladiske Lige šampiona, savladavši golmane Pari Sen Žermena i Napolija, čime je donio istorijski bod saigračima i vršnjacima, poput seniora u Ljutice Bogdana.
Naporno sam radio i ponovo mi se to isplatilo. Naravno da ću nastaviti u istom ritmu i nadam se novim golovima – često su izjave desnonogog napadača, pa je tako bilo i nakon meča u Vranju.
Pitanje koje muči navijače Zvezde je sljedeće – može li u koštac i sa prvotimcima velikana iz Francuske, Italije i Engleske?
Činjenica od sedam precizno upućenih lopti iza leđa čuvara mreža na posljednjih 10 utakmica kako u prvotimskom, tako i u omladinskom pogonu dovoljno govore da je riječ o biseru koji je spreman da bude dio ogrlice oko vrata elitnog fudbala, srpskog i evropskog.
Niko mu nije dao nadimak “El Tigre”, “novi Levandovski”, “ubojiti Iguain”… On je samo Joveljić, prezime kom definitivno u budućnosti neće biti potreban dodatni podstrijek u vidu hvalospjeva, već šansa u omiljenom dresu za koji na svakom meču gine, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu