Nema više onog entuzijazma, iako ne treba očajavati, ali treba podvući crtu i videti gdje se nalazi srpski nacuionalni fudbalski tim.
“Orlove” očekuje ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, “ukleto” takmičenje koje Srbija kao samostalna zemlja nikada nije igrala, neki problem, evidentno postoje, a treba vidjeti šta je u pitanju, prenosi Sportal.
Dakle, govorimo o budućnosti ove reprezentacije koja je sada, iako to fudbaleri neće da priznaju, postala brod koji se ljulja na okeanu.To nikako nije dobro, s obzirom na to da se u fudbalu gleda samo šta ćete uraditi sutra, a ono juče ostaje baš to – juče. Moraće Srbija da podvuče crtu i da vidi kako da 2024. igra na Evropskom prvenstvu što je primarni cilj ove generacije.
Kada pogledamo hladne glave, ovih 26 fudbalera jesu ono najbolje što Srbija ima. Ne treba sada analizirati da li je neko mogao da “upadne” ili ne, ali treba videti ko od ovih momaka može da postane nova uzdanica, neki novi “džoker” ili novi vođa…
Ako pogledamo odbranu, možda bi mogla na remont. Recimo Srđan Babić koji je bio tu, a igra standardno u Primeri, nije dobio veliku priliku, iako je štoper koji se služi lijevom nogom, što je prilično rijetko u modernom fudbalu. Imao je Strahinja Pavlović problema, a možda je samo trebalo probati neko drugo rješenje. Tu je i mladi Strahinja Eraković, koji je u Zvezdi imao blistave trenutke, ali nije ulazio u igru na ovom Svjetskom prvenstvu. Možda bi to bio dvojac koji bi u narednim godinama mogao da se isproba kako bi vidjeli kuda ovo vodi, jer je odbrana ozbiljan problem.
Što se tiče veznog reda, tu bi možda moglo da dođe do određenih promjena. Kostić nema alternativu po lijevom boku, a trebalo bi mu je pronaći. Možda bi ta mlada reprezentacija mogla da konačno podari nekog A reprezentativca sudeći da je samo Eraković prošao taj put. Dugo, baš dugo nismo imali takav “transfer”, a to bilo pravo osvježenje, da vidimo koliko mogu ta naša deca u koju se toliko kunemo.
Dušan Tadić. Kapiten. Vođa. Niko riječ ne smije da mu kaže i to pokazuje da ulijeva poštovanje igrača kao što je to nekada radio Nemanja Vidić. I na tome mu treba skinuti kapu. Međutim, novi vođa će uskoro morati da postoji. Tadić ulazi u godine kada je sve sporiji, a fudbal postaje brži. I ne trpi to ako mu se ne prilagodite. Vidjeli smo njegovu magiju, on ima lopte koje niko nema i to mu niko ne oduzima.
Međutim, on će u doba Evropskog prvenstva imati 36 godina, dakle to će vjerovatno biti i njegovo posljednje takmičenje, a Srbija vođu osim njega nema. Jasno je da ima autoritet, i treba da ga ima, ali na terenu, u onim ključnim momentima i na velikim utakmicama on više ne pravi razliku. Možda jeste nepopularno mišljenje, ali možda mu treba dati neku drugu ulogu.
Ne kažemo da ga treba skloniti, to sigurno ne, ali da treba nekog drugog igrača promovisati u vođu, kako bi se kasnije, kada Dušan završi reprezentativnu karijeru, lakše svi prilagodili na tog narednog čoveka koji će povući za sve. Ovo nije bio Tadićev turnir, a mnogi misle da, osim njegovih magičnih asistencija, u polju on mora mnogo brže kako bi pravio razliku.
Pored toga, treba vidjeti i koliko mogu Joveljić i Jovanović. Napadači koji igraju u svojim kubovima, imaju i učinak, a nisu bili na ovom spisku. Zbog čega?
Mitrović i Vlahović su svakako momci koji su stub napada. Oni čine jednu fenomenalnu koheziju, savršeno se uklapaju, ali im je potrebna – zamjena. Baš zbog toga što su igrali “bez jedne noge i glave”, treba im neki novi Mitrović i Vlahović koji bi sve to zamijenili. Jović mora tek da dođe u formu njih dvojice da bi Piksi stavio “amin” na njegov start protiv ekipa kao što je Brazil.
Napadača je nikad dosta, a moramo se okrenuti i nekim novim klincima koji dolaze, a da ponovo ne pominjemo da mlada reprezentacija to još od Vlahovića nije uradila. Dakle, očajnički nam treba svježa krv, da neko nešto promijeni, da sa klupe ulaze gladni igrači koji prave razliku isto kao ovi u startnoj postavi.
Da li je formacija problem? Možda i glavni, a možda nije uopšte. Vidjeli smo da smo sa tri štopera bili bušni kao švajcarski sir, iako je to Piksi i direktno rekao da želi da učini od odbrane “sajdžija”. U ovom trenutku, kada Srbija nema bekove na vrhunskom nivou, možda jeste bolje rešenje, ali zašto ne probati nešto drugačije, naročito što u narednim kvalifikacijama za EURO imamo protivnike protiv kojih je to moguće.
Imamo Terzića, Mladenovića, čak i Ristića, koji mogu da odgovore zahtjevima za te “manje” utakmice, ali da se ne zavaravamo onim – svi igraju fudbal. Kvalitet uvek izađe na površinu, a ti momci su sigurno gladni toga da pokažu da li možda mogu da promijene nešto. Piksi će imati glavobolju da napravi nešto drugačije, jasno je da ovaj tim može mnogo i ne mora ništa, ali sada već kreće nešto drugačije i nešto u šta moramo da vjerujemo kako bi izašli na pravi put.
A na putu uvijek dođete do raskrsnice na kojoj morate ili lijevo ili desno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu